Osamdesetdvogodišnji Raif Kurt iz Manise, koji je potpuno slijep, već 24 godine bez tuđe pomoći prelazi dva kilometra između grada i svog doma na selu, oslanjajući se na vjernog magarca kojeg naziva svojim očima i ušima, piše Anadolija.
ADVERTISEMENT
Rođen u Bugarskoj 1943. godine s genetskim gubitkom vida, Kurt je emigrirao u okrug Salihli u Manisi sa svojom porodicom 1951. godine.
Raif je vid potpuno izgubio u dvadesetoj godini života. Uprkos invaliditetu, cijeli život je radio kao pastir i poljoprivrednik, nastojeći ostati samostalan.
Njegov najveći oslonac već 24 godine je magarac Magare, kojeg je, uz pomoć vodiča, naučio da sam pronalazi put između centra grada i kuće na selu. Kurt kaže da bez magarca ne bi mogao funkcionisati, jer mu on omogućava kretanje i sigurnost.
Mještani ističu da su uz Kurta i pomažu mu u svakodnevnim potrebama, dok Magare ostaje njegov najvjerniji saputnik i simbol upornosti i dostojanstva.
Kurt je novinaru AA rekao da je njegov otac imao velikih poteškoća u Bugarskoj, ostavivši svu svoju imovinu iza sebe i došao u Salihli.
- Nema mjesta u ovim planinama na koje nisam kročio. Dok sam čuvao koze, vid mi je počeo slabiti. Koze su se kretale prema litici, a ja ih nisam mogao skinuti. Pao sam s litice pet puta, ali nisam umro. Trebalo nam je živjeti do danas - ispričao je.
Kurt je izjavio da njegov magarac zauzima važno mjesto u njegovom životu, rekavši: "Moj magarac je postao moje oči i uši. Nisam mogao nigdje ići bez njega. Dresirali smo magarca."
Navodeći da se nikada nije ženio, Kurt je rekao da može sam obavljati svoje svakodnevne zadatke.
