ADVERTISEMENT

"Pokušat ću objasniti svima koji tvrde da je ovo najveća kriza od svih kriza u 30 godina Daytonskog sporazuma – ja to ne bih tako nazvao. Kriza je svakako značajna, ali danas obilježavamo 25. godinu od potpisivanja, a ne 2000. godinu. Vratio bih vas samo 25 godina unazad da vidimo što je tada bila prava kriza u BiH. Tada su pritisci međunarodnih institucija bili ogromni. Sjećam se izjava da se benzinsko gorivo ne može uvesti u BiH , bolje da to ne komentiram detaljnije. Visoki predstavnik tada, Petrić, donio je više od 240 odluka, a njegov nasljednik Pedi Ešdaun više od 430 odluka. Sankcionirano je čak 180 dužnosnika Hrvata na svim razinama vlasti u tom vremenu. To je bila prava kriza", rekao je.

Čović se sjetio i slučaja Hercegovačke banke, jedine privatne banke s hrvatskom vlasničkom strukturom, gdje je vojnom silom intervenirano.

"Pitanje za sve nas: je li itko odgovarao za to nakon 25 godina? Nije se našao nikakav kriminal. Ono što se vidjelo iza tih događaja bila su simbolička obilježja – raspela, slike Gospe – jer su predstavnici Hrvata bili katolici. Tada je narušen čitav sustav u BiH, ali ipak smo ga preživjeli. Udari su primarno bili gospodarski na predstavnike Hrvata. Dio vas ovdje, koji ste tada vodili vanjsku politiku u regiji, dobro zna da su postojali pisani dokumenti koji su predviđali smanjenje gospodarske moći Hrvata na razinu druge dvije konstitutivne nacije. To se provodilo kroz federaciju i institucije, a strategija je bila jasna. Ja sam prije rata bio direktor, u ratu također, a od 1998. sam u politici, pa sam to mogao pratiti. Moramo biti svjesni da naše gospodarstvo danas nema šanse u ovakvim prilikama", dodao je.

Naveo je i primjer.

"Želite investirati 50 milijuna eura, a neko vam kaže da ne možete otvoriti granični prelaz – i to najfrekventniji prelaz prema Europi. Čeka se jer je to procijenjeno kao instrument političke kontrole. Danas se takve situacije koriste u političke svrhe. Ni jedan zakon BiH nije prekršen u tim slučajevima, a ipak dolazi do napada na one koji su zaslužni za investicije i razvoj. Na razini Federacije BiH imamo 10 županija, svaka sa skupštinom, vladom i pravosudnim institucijama, što znači ukupno 11 parlamenata i 11 vlada. Pokušali smo s kolegom Izetbegovićem prije 20 godina smanjiti broj kantona na dva – jedan većinski hrvatski, drugi bošnjački – ali reakcija je bila negativna. Zadržavanje statusa quo jača poziciju onih koji upravljaju BiH kao poluprotektoratom", kazao je.

Čović je poručio da Ured visokog predstavnika je često bio neučinkovit u rješavanju ključnih pitanja, primjerice državne imovine koja blokira gospodarstvo.

"Danas ne možete koristiti koridor 5C kroz Mostar jer se 200 metara vojne imovine vodi kao državna imovina. Jedan od američkih uvjeta je interkonekcija plina, što je strateški interes Hrvata u BiH i BiH u cjelini. Sjedinjene Američke Države to smatraju strateškim interesom i mi smo to podržali. Nova administracija iz Sarajeva ponudila je rješenje da investitor iz SAD-a dođe i uloži sredstva – i mi smo dali apsolutnu potporu, jer će to osigurati zaštitu investicije i razvoj dominantno u Hercegovini, gdje živi 99% Hrvata", istakao je.

Međutim, kaže Čović, u BH-Gasu danas nema nijednog zaposlenog Hrvata. Pojedina rješenja koja su nam nudili bila su simbolična, poput jednog izvršnog direktora.

"To ne dolazi u obzir. Predložili smo osnivanje nove tvrtke za južnu plinsku interkonekciju: trećina vlasništva iz Hrvatske, trećina Elektroprivrede Mostar, trećina BH-Gasa. Nova tvrtka ima tehničku i financijsku sposobnost da provede projekt, uz zakon koji je donesen u Parlamentu Federacije BiH. Cijeli proces treba krenuti odmah, ali je potrebno paziti na političku i teritorijalnu organizaciju jer interkonekcija prolazi kroz Posušje, Zapadno-Hercegovačku, Herceg-Bosansku i Hercegovina-Neretvansku županiju", zaključio je.