Sarajevo je postalo bogatije za još jedan muzej i to ne bilo kakav. Muzej osamdesetih u Sarajevu donosi drugu dimenziju života, – onu prije rata. Zamišljen je kao toplo i nostalgično mjesto koje čuva kolektivno sjećanje na period života u bivšoj Jugoslaviji.
ADVERTISEMENT
Ako zakoračite u Muzej osamdesetih u srcu Sarajeva, naći ćete se u vremenu koje mnogi još nazivaju zlatnim dobom Jugoslavije. Ovo nije običan muzej, već povratak u vrijeme koje govori o ljudima i snovima. Pročitajte priče – otiđite na ljetovanje s jugoslovenskom porodicom, osjetite kako je izgledao radni dan, školski raspust.
“Ideja je nastala iz potrebe da se dokumentuje jedan kulturom veoma bogat period i smatramo da je to nešto štoi je falilo gradu i kulturnom pejzažu BiH posebno imajući u vodu da slični muzeji postoje u regionu. Dakle, željeli smo da na jedan dokumentaran način oprikažemo tu epohu sve obno što je činilo tu epohu počevši od predmeta namještaja predmeta svakodnevnice a svakodnevnica nam je zaista bila u fokusu a,li smo čitavu postavku obogatili jednim narativnim sadržajem koji dodatno daje sliku i budi emocije”, izjavio je kustos Azem Heljić
Dio muzeja posvećen je i radnom životu u bivšoj Jugoslaviji, ali i tadašnjim političkim prilikama. Pa tako možete vidjeti i čuvenu Štafetu mladosti, enciklopedija “Hiljadu zašto, hiljadu zato”, keramčika zdjelica kinderlade sa likom kravice i motocikl tomos mnogima bude uspomene na osamdesete.
“Motocikl Tomos to je bio san svakog omladinca i bio je simbol slobode i statusa, proizvodio se u Sloveniji, ali se prodavao i u Holandiji jer je Jugoslavija bila otvorena zemlja u tom smislu. Iza vas su i zbuirke long plej ploča popularne u tom periodu mi imamo npr Josipa Pejakovića, što je vrlo rijetka stvar, zaima Imamovića tako da posjetioci mogu osjetiti gtaj zvuik i onaj drugi osjećaj koji nudi muzej”, rekao je heljić.
I strane i domaće posjetitielje za ovo vrijeme veže samo jedno - nostalgija za boljim i sretnijim životom.
“Muzej budi nostalgiju perioda iz osamdesetih, i onoga što smo učili o Jugoslaviji koja je tada važila za najjaču državu na svijetu. Nudila je i najbolje obrazovanje”, kaže Muhamed iz Francuske.
“Moja mama je imala onakvu kuhinju, narandžastu istu i vagu, i svo je suđe bilo narandžasto, tako je to moderno bilo, ja sam 59 godište i pamtim sve odlično, sve je kao kod moje mame u stanu svaki detalj, gobleni, vezovi sahat, kauči. Spavaća soba je nevjerovatna ali je mene kuhiunja podsjetila na moju mamu”, priča Indira iz Sarajeva.
“Ja mislim da je najsnažniji osjećaj kao da ste kod kuće kada hodate ovim muzejom. Možete osjetiti snažnmu emociju u svakoj prostoroji. Vrlo je važno da za ovaj muzej znaju mlade generacije”, rekao nam je Kubranur iz Turske.
Proces pronalaska eksponata trajao je dugo, a uglavnom je riječ o donacijama i bogatim porodičnim zbirkama. Zbirka eksponata biće u narednom periodu obogaćena i s novim dodatnim predmetima koji se odnose na film i muziku.
“Neko se veže za neki predmet koji su imali u djetinjstvu ili sa čim je bio upoznat da li njegovi roditelji da li on neko za neke teksrtove koje pročiota, stvari koje su obilježile njegovu školu i školovanje u onom sistemu. Puno je tih stvari, možemo nabrojati neke primjere, tu su igračke iza vaših leđa, mnogi su uključujući i mene se igrali u tom periodu, tu je i geografski atlas Jugoslavije u nedostatku interenta”, kaže Heljić.
Ono što je zanimljivo za ovaj muzej jeste da se eksponati mogu i dodirnuti, pa čak i voziti sobno biciklo.