Selahaddin Ipek, koji već 34 godine proizvodi i prodaje sladoled u okrugu Cermik, uveseljava i djecu u ruralnim naseljima dostavljajući sladoled na svom motociklu tokom ljetnih mjeseci u ruralna područja turskog Diyarbakira.
ADVERTISEMENT
Djeca se brzo okupljaju oko njega i čekaju u redu da kupe sladoled nakon što stigne do njih.
Pedesetogodišnji Ipek je kao mladić počeo da spravlja sladoled, a sada sa njim rade supruga i sin.
Tradicija je da tokom ljetnih mjeseci obraduje i mališane u ruralnim područjima tako što im na motociklu dostavlja omiljenu slasticu.
U tim mjestima nema marketa ili načina da djeca kupe sladoled.
Ipek, sladoled koji priprema pakuje u termosice u svojoj radionici, putuje kilometrima svojim motociklom do ruralnih naselja u okruzima Cermik i Cungus, gdje nema marketa.
Na ulazu u naselja, trubi na motociklu i za nekoliko minuta je okružen djecom. Svi žele kupiti sladoled.
Za AA je kazao da mnoga ruralna naselja nemaju pijace ili trgovine prehrambenih proizvoda, te da se sladoled kupljen u centru topi dok stigne do naselja. Objasnio je da je to razlog zašto prodaje sladoled u ruralnim područjima.
"Kada sam započeo ovaj posao, djeca koja su bila djeca su odrasla i bio sam na njihovim vjenčanjima. Sada prodajem sladoled njihovoj djeci. Kada uđem u selo, zatrubim, a djeca trče za mnom. Ta radost mi je dovoljna. Radit ću ovo dok sam živ", poručio je Ipek.
Jedanaestogodišnja Elifsu Ilik, koja je došla iz Istanbula u ruralno naselje Ibikkaya u Cungusu, gdje žive njeni baka i djed, rekla je da "kada ujak Selahaddin stigne, djeca prepoznaju zvuk njegovog motora. On usrećuje djecu. U Istanbulu lako možemo kupiti sladoled, ali ovdje nemamo gdje."
Desetogodišnji Bunyamin Gungordu, koji živi u ruralnom naselju Elifusagi u Cermiku, rekao je da su sretni kada vide Selahaddina da stiže u njihovo selo.
"Dolazi u naše selo svakog ljeta i svi su sretni", rekao je šezdesetogodišnji Abbas Ciftci, koji živi u ruralnom naselju Gecit.
