Nova studija pokazuje da korištenje ChatGPT-a može značiti „vjerovatno smanjenje“ vještina učenja i da bi moglo internalizirati „plitke ili pristrasne perspektive“.
Nova studija prije štampanja s američkog Massachusetts Institute of Technology (MIT) otkrila je da korištenje OpenAI-jevog ChatGPT-a može dovesti do kognitivnog pada.
Istraživači iz MIT Media laboratorije podijelili su učesnike u tri grupe i zamolili ih da pišu eseje koristeći samo ChatGPT, pretraživač ili bez ikakvih alata.
Skeniranje mozga je obavljeno tokom pisanja eseja, a elektroencefalogram (EEG) je rađen tokom zadatka. Zatim su eseji ocijenjeni i ljudima i alatima umjetne inteligencije (AI).
Studija je pokazala da je grupa koja je koristila samo ChatGPT imala najnižu neuronsku aktivaciju u dijelovima mozga i da joj je bilo teško prisjetiti se ili prepoznati svoj tekst. Grupa koja je koristila samo mozak i nije koristila tehnologiju bila je najangažiranija, pokazujući i kognitivni angažman i zadržavanje pamćenja.
Istraživači su zatim proveli drugu sesiju u kojoj je ChatGPT grupa zamoljena da uradi zadatak bez pomoći. U toj sesiji, oni koji su koristili ChatGPT u prvoj grupi postigli su lošije rezultate od svojih vršnjaka s pisanjem koje je bilo „pristrasno i površno“.
„Vjerovatno smanjenje“ vještina učenja
Studija je otkrila da ponovljena upotreba GPT-a može doći s „kognitivnim dugom“ koji smanjuje dugoročne performanse učenja u samostalnom razmišljanju.
Dugoročno gledano, ljudi s kognitivnim dugom mogli bi biti podložniji „smanjenom kritičkom istraživanju, povećanoj ranjivosti na manipulaciju i smanjenoj kreativnosti“, kao i „vjerovatnom smanjenju“ vještina učenja.
„Kada učesnici reproduciraju prijedloge bez procjene njihove tačnosti ili relevantnosti, ne samo da gube vlasništvo nad idejama, već i riskiraju internaliziranje površnih ili pristrasnih perspektiva“, nastavlja se u studiji.
Studija je također otkrila veće stope zadovoljstva i povezanosti mozga kod učesnika koji su sve eseje pisali samo umom u poređenju s drugim grupama.
Oni iz drugih grupa osjećali su se manje povezani sa svojim pisanjem i nisu bili u mogućnosti da daju citat iz svojih eseja kada su ih istraživači to pitali.
Autori preporučuju da se sprovedu dodatna istraživanja o tome kako bilo koji alat umjetne inteligencije utiče na mozak „prije nego što se LLM-ovi prepoznaju kao nešto što je neto pozitivno za ljude“.