Dok evropski gradovi napuštene fabrike, kasarne i industrijske komplekse pretvaraju u kulturne centre, galerije i kreativne četvrti, u Bosni i Hercegovini takvi prostori uglavnom propadaju, ruše se ili ustupaju mjesto novim stambenim i poslovnim objektima. Prema ocjenama kulturnih radnika, njihova sudbina ujedno je i ogledalo odnosa vlasti prema kulturi.
Ugašene fabrike, propale privatizacije u zemljama regije ostavile su i objekte koji godinama zjape prazni. Međutim, ne mora biti tako. U Beogradu, nekadašnji industrijski kompleks na obali Dunava, zahvaljujući inicijativi i kreativnosti nekoliko ljudi, pretvoren je u jedinstven kulturni, umjetnički i društveni centar – Silose.
“Imamo četiri silosa, u pravom uglavnom organizujemo izložbe i prateće programe naših festivala i događaja. Drugi silos - tu je naš bar Ponta. Treći silos ove godine je dobio kao svoje stanare Univerzitet umetnosti gdje je tokom ove sezone 513 studenata, 30 profesora 96 mentora izlagalo tokom šest mjeseci na raznim izložbama i to nas čini presrećnim, jer ovo su najveće brojke od kako imamo saradnju sa Univerzitetom. Za peti rođendan Silosa koji je bio u junu ove godine smo otvorili silos četiri. Svake godine gledamo da nešto dodamo u ovoj zoni tako da je silos četiri postao stalna adresa za markete i sajamske aktivnosti”, rekao je Nemanja Kostić, Silosi Beograd.
U Bosni i Hercegovini priča drugačija. Nekadašnji industrijski kompleksi propadaju, nestaju u privatizaciji i dobijaju sasvim drugu namjenu. Jedan od primjera je FAMOS u Istočnom Sarajevu koji je rashodovan i pretvara se u stambeno naselje.
Samo stotinjak metara od nekadašnjeg FAMOS-a je nedovršena zgrada za galeriju Boška Kućanskog. Gradnja je počela 2006. godine, ali ni dvije decenije kasnije objekat nije završen. U međuvremenu, porodica Kućanski odustala je od namjere da Boškov legat pokloni opštini.
“Mene je Boško Kućanski molio da se to ubrza da dok je on živ da postavi postavku svojih skulptura. Međutim, to je kako vidite prošlo, prolazili su gradonačelnici i evo ni dan danas taj objekat nije doveden u funkciju. To je šteta zato što smo izgubili legat koji je on bio ostavio Istočnom Sarajevu i to je velika sramota za našu zajednicu”, rekao je Lazo Savić, likovni umjetnik.
Savić je bio osnivač i dugogodišnji umjetnički rukovodilac Art simpozijuma Jahorina koji je okupljao slikare i vajare iz cijelog svijeta. Za 21 godinu postojanja, na koloniji je nastalo stotine umjetničkih djela koja su ostala u Istočnom Sarajevu. Kolonija je ugašena.
“Nije zainteresovanost politike da se ovakva manifestacija održava ovdje, što pokazuju njihove subvencije za ovaj projekat. Sto hiljada su dali za dva-tri sata nastupa Željka Joksimovića na Jahorini. A sto hiljada da su dali Art simpozijumu imali bi 10 skulptura u kamenu koje bi trajale hiljadama godina, koje bi poboljšale turističku ponudu Pala i Istočnog Sarajeva...šta ja imam više pričati, sve vam je jasno”, istakao je Savić.
U glavnom gradu BiH, Umjetnička galerija i Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine godinama se bori za opstanak.
“Kada je u pitanju Umjetnička galerija BiH nemamo osnivača, nemamo Upravni i Nadzorni odbor i nemamo budžetsko finansiranje. Kako opstajemo, to je već neka viša gimnastika – isključivo entuzijazmu uposlenika. 15 ljudi ovdje čuva trezor od preko 6000 umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti, to je sigurno najvrijednji trezor u državi”, kazao je Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije BiH.
“Činjenica da mi sami zarađujemo za devet plata godišnje je poražavajuća. To ne treba tako, nije nam svrha da budemo samoodrživi, nego da taj novac koji zaradimo usmjerimo u bolju produkciju izložbi, u novi kadar, u edukaciju postojećeg kadra širenje kapaciteta i slično. Nažalost, situacija je takva trenutno i s obzirom na dosadašnji razvoj ne vjerujem da će se nešto drastično promijeniti u budućnosti”, istakla je Ana Marić, direktorica Zemaljskog muzeja BiH.
I dok se u evropskim gradovima kultura prepoznaje kao razvojna šansa i investicija u budućnost, u Bosni i Hercegovini se institucije kulture bore da se ne ugase. Otuda i ne čudi što se među kulturnim radnicima sve češće čuje izreka "Evropo, daleko si".