Jedanaestogodišnji dječak, čija je lobanja uzidana u Ćele-kulu, najmlađa je osoba čiji su posmrtni ostaci do sada analizirani u okviru projekta "Novo lice Ćele-kule".
ADVERTISEMENT
Digitalnu rekonstrukciju dječakovog lica uradio je italijanski stručnjak prof. Fabio Kavali, dok je finalni izgled lica uradio "Euclidean Studios".
Za utvrđivanje pola, starosti i osobina ljudi čije su lobanje ugrađene u Ćele-kulu, zadužena je Nataša Šarkić, dr fizičke antropologije iz kompanije "Aita Bioarchaeology" iz Barselone.
Dr Šarkić je na predstavljanju rezultata govorila na temu "Jezikom nauke ili jezikom ljudi?", baveći se pitanjem kako nauka može izaći izvan akademskih krugova, zadobiti povjerenje društva i postati dio svakodnevnog razgovora.
Kroz primjer projekta "Novo lice Ćele-kule" pokazala je kako savremeni pristupi – od jasnog jezika i vizuelne komunikacije, preko novih tehnologija, do uključivanja javnosti – mogu da približe kompleksna naučna istraživanja širokoj publici.
"Podatak je da je među 58 lobanja sigurno lobanja najmanje jednog djeteta od 11 godina. Možda i dva, jer u drugom slučaju sačuvan je samo dio donje vilice, dok je u prvom slučaju sačuvana cijela lobanja i sa sigurnošću znamo starost", rekla je dr Šarkić ranije za Južne vesti.
"To dijete je ubijeno udarcem u glavu tupim predmetom, što je i najtužniji podatak do kojeg smo došli sa ljudske tačke gledišta. Bilo je osoba i od 50 godina, što govori da je kompletno stanovništvo učestvovalo u tome, jer to nisu uobičajene godine za stasavanje vojnika, niti je 50 godina neki uobičajeni uzrast kada neko ide u borbu", objašnjava antrolološkinja.
Digitalna rekonstrukcija nije fotografija osobe niti može da otkrije svaki detalj njenog izgleda. Ona se zasniva na mjerenjima lobanje i antropološkim podacima, debljini mekih tkiva, položaju očnih duplji, nosa, ivica usta i drugim tačkama na kostima lica.
Kod lobanja iz Ćele-kule posao je bio dodatno otežan. Mnoge nisu cijele, pojedine nemaju očuvane dijelove vilice, a donje vilice često nisu bile u prirodnom položaju. Zbog toga su istraživači neke dijelove najprije morali virtuelno da postave na odgovarajuće mjesto, a zatim da dodaju mišiće, meka tkiva i kožu.
Na osnovu same lobanje može se dobiti najvjerovatniji oblik lica, ali ne i pouzdana informacija o boji očiju, kose ili tena, obliku ušiju i tome da li je osoba bila proćelava ili je imala drugačiju frizuru. Za takve podatke bila bi potrebna DNK analiza, koja u ovom projektu nije dozvoljena jer bi podrazumijevala oštećivanje kosti ili uzimanje zuba.
Zbog toga su kod rekonstrukcija korišćeni i istorijski portreti i podaci o modi u centralnoj i južnoj Srbiji u 19. vijeku. Istraživači su naveli da su muškarci tog vremena uglavnom nosili kraću kosu i brkove, a ne brade, ali su takvi detalji dio istorijskog konteksta, a ne podatak koji se može direktno pročitati iz lobanje.
Posebno se istražuje i lobanja za koju se vjeruje da je pripadala Stevanu Sinđeliću. Njene karakteristike odgovaraju poznatim podacima o vojvodi, uključujući procijenjenu starost, ali, kao i u ostalim slučajevima, identitet bez DNK analize nije moguće potvrditi.
Zbog toga je 23. septembra urađeno CT snimanje ove lobanje, koje bi trebalo da omogući detaljniji pregled njene unutrašnje strukture i povreda koje se ne vide spolja.
Projekat "Novo lice Ćele-kule" jedan je od rijetkih pu kulturi koji je u potpunosti realizovan samo uz podršku donatora - više od 150 građana iz Srbije i regiona.