Pet predstava u glavnom programu. Umjesto takmičenja, pokušaj da se sačuva međunarodni karakter festivala. MESS ove godine ne ulazi u svoju 66. godinu bez posljedica finansijske krize. Programska sredstva u protekle dvije godine smanjena su za 250 hiljada maraka, a upravo iz tog dijela budžeta finansiraju se predstave, međunarodne saradnje i produkcija.
"U tim okolnostima, naša odluka je bila preuzeti odgovornost i napraviti Festival koji je, osim smanjenog broja predstava, po svom sadržaju i onim čime se bavimo, izuzetno važan, zaokružen sa relevantnim predstavama i autorima", rekao je Nihad Kreševljaković, direktor MESS-a.
Zbog finansijskih rezova, glavni program neće biti takmičarski, festivalske nagrade se, osim onih Direkcije MESS-a, neće dodjeljivati. Ali, od međunarodnog programa nisu odustali. U Sarajevo 2. oktobra stižu umjetnici i predstave iz Nizozemske, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Palestine, Austrije i Italije.
"Iz Italije stiže predstava 'Sigurno mjesto - putovanje u centralni Mediteran' kolektiva Kepler452, koji preko Mediterana dolaze u Europu tražeći to sigurno mjesto", dodaje Kreševljaković.
Ipak, MESS pokušava širiti prostor za domaću scenu. Dvije festivalske premijere donose Deinos Amile Terzimehić i Ratnice Nermina Hamzagića, projekt o položaju onkoloških pacijenata i pravu na liječenje. Uvedene su i Male scene, prostor namijenjen domaćim nezavisnim produkcijama.
"Mit o Perzefoni istražuje tijelo, strah, nasilje i potisnuta iskustva, ali i potrebu za slobodom, otporom i transformacijom", ističe Amila Terzimehić, autorica i koreografkinja.
"Mi pratimo dramaturški taj dio u dokumentarnom filmu jednako kao i u predstavi dvoje glavnih protagonista koji se suočavaju sa sustavom, koji ja bih rekla mogućnost vašeg liječenja lutrija", naglašava Slađana Lučić, autorica dokumentarnog filma Ratnice.
U sklopu programa ostaju Mali MESS, Dramadžiluk i MESS OFF, a program će se igrati u sarajevskim teatrima. Iz MESS-a su još krajem prošle godine upozoravali da rezovi ne znače samo manji budžet na papiru, nego manje novca upravo za umjetnički sadržaj i međunarodnu saradnju. Pa tako i sam moto ove godine: Znamo. Šta sad? na ovogodišnjem festivalu dobija i drugo značenje. Na sceni je pitanje odgovornosti pojedinca i društva. Iza scene, pitanje koliko kulture se može sačuvati onda kada za nju ostaje manje novca.