ADVERTISEMENT

Sinatra je sa 15 godina napustio školu sa željom da postane sportski novinar, te je upisao večglazbuškolu novinarstva gdje je učio engleski jezglazbenikailografiju te hvatanje bilješki. Nakon toga, uspio je dobiti toliko željeni posao sportskog novara.

Kada je bila riječ o pjevanju, Sinatra je bio potpuno samouk. Nikada nije poznavao note, te se uvijek oslanjao isključivo na svoj odličan sluh i savršen osjećaj za ritam.

Jedan od prvih pjevačkih uzora mladom Francisu bio je Bing Crosby, te je nakon što ga je prvi put čuo, rekao svojoj tadašnjoj djevojci, kasnije supruzi Nancy Barbato, kako pod svaku cijenu mora postati pjevač.

Kao svoj najveći uzor do kraja života ipak je navodio Billie Holiday koju je u više navrata slušao u njujorškim klubovima 1930. godine.

Nakon nekoliko kraćih pjevačkih angažmana, 1939. godine na jednoj je zabavi Sinatri prišao Tommy Dorsey i upitao ga, je li zainteresiran za mjesto pjevača u njegovom big bandu.

Tako je započela vrlo plodna trogodišnja saradnja tokom koje je Sinatra pridobio veliki broj fanova, što mu je kasnije omogućilo prelazak u solo vode.

Veliki domoljub, Sinatra je srčano želio služiti domovini, ali u vojsku nije bio primljen zbog probušenog bubnjića kojeg povrijedio tokom tučnjave u kojoj ga je jedan momak udario lancem bicikla po glavi.

U februaru 1939. godine oženio je ženu koja je bila njegova velika ljubav, još tokom djetinjstva, Nancy Barbato koja mu je rodila troje djece - Franka mlađeg, Nancy i Christinu.

U novembru 1946. godine izdavačka kuća Columbia Records objavljivala je jednu Sinatrinu ploču mjesečno, a još je zanimljivije to da su se u to vrijeme njegove ploče prodavale u 10 miliona primjeraka godišnje.

Na vrhuncu slave 1945. godine, Sinatra osvaja i posebnu nagradu Američke i filmske akademije za ulogu u filmu The house I live in, međutim tada su stvari u njegovom životu krenule nizbrdo.

Prvo su ga u jednim novinama prozvali da druguje s mafijaškim šefom Luckyjem Lucianom, a zatim ga je i čuveni Odbor za protuameričke aktivnosti optužio za saradnju s mafijom i komunistima.

Slijede otkazivanja koncerata u New Yorku te raskid ugovora s izdavačkom kućom Columbia.

Uz sve to, veza s Avom Gardner postaje javni skandal pa se i Nancy rastaje od njega te nakon svih tih udaraca Sinatra 1949. u 34. godini života pada na samo dno.

Iako su ga prijatelji pokušavali natjerati da se uzdigne iznad situacije, Sinatra je ipak sam bio taj koji je pokrenuo samog sebe.

Pročitavši scenarij za "Odavde do vječnosti" uviđa da je uloga Maggia, malog Italijana koji odbija biti slomljen, kao stvorena za njega te odlazi do šefa Columbia Picturesa Henryja Cohna i uspijeva dobiti tu ulogi, koja mu donosi i Oscara.

U to vrijeme Sinatra se intezivno druži s Kenndyjevima te i radi na promociji John F. Kennedya, tokom njegove predsjedničke kampanje.

Vođe demokratske stranke zabrinuti su zbog Sinatrinih navodnih mafijaških kontakata, međutim, ipak Kennedy postaje predsjednik, a poznata je i tadašnja Sinatrina mačo gesta, lada je kao nagradu Kennedyju javno ponudio da dijele djevojku Judith Campbell Exner što je JFK i prihvatio.

Kap koja je prelila čašu bilo je Sinatrino upoznavanje Exner s čikaškim mafijaškim šefom Samom Giancanom nakon čega je vodstvo demokratske stranke, odnosno porodice Kennedy, odlučilo prekinuti sve odnose s Judith Exner, ali i sa Sinatrom.

Nakon raskida veze s Avom Gardner Sinatra je bio u ljubavi sa Lauren Bacall, udovicom Humphreya Bogarta. 1966. godine oženio se i za 30 godina mlađu, 21 - godišnju Miu Farrow, ali i od nje se već nakon 16 mjeseci razveo.

11. jula 1976 godine ženi se za Barbaru Marx, bivšu ženu jednog od četverice čuvene braće Marx, Zeppa Marxa, koja će ostati uz njega sve do smrti.

Tokom cijelog života nije podnosio žene koje puše i piju previše, te koje stavljaju previše parfema.

Važio za velikog ljubitelja zabava, puštao je da javnost misli kako se svaku večer vani provodi, a ustvari je najčešće bio kod kuće uz knjigu.

Frank Sinatra umro je od srčanog udara 14. maja 1998. godine. u 22.50 h.