Gostujući u emisiji Euronews Region, pisac Nele Karajlić izjavio je da je srpski narod u posljednje tri decenije pretrpio ogromnu nepravdu koju, kako kaže, on ne može da trpi.
ADVERTISEMENT
Istakao je da su i danas u BiH institucije RS pod konstantnim napadom. Prema njegovim riječima, narod i srpsko rukovodstvo devedesetih godina prošlog vijeka nisu bili svjesni uloge mirovnih snaga u BiH.
"Mislim da su Srbi pretrpjeli u posljednjih 30 godina ogromnu nepravdu. Nepravdu koju ja jednostavno ne mogu da trpim. To je jedini narod u istoriji koji je nakon dobijenog velikog rata poraženima ponudio zajedničku državu. Ja ne znam da li to možda istoričari znaju bolje od mene, ali nije bilo ni okupacije, ni aneksije, ni podjele, ničega nego je bilo evo sad ste vi izgubili, aj sad da vidimo možemo li živjeti zajedno", rekao je Karajlić.
Na dan kada je nacistička Njemačka kapitulirala, Nele Karajlić, održaće koncert kao svojevrsni vremeplov kroz 80 godina od istorijskog poraza fašizma, piše Euronews Srbija.
"Kada su me ljudi iz Doma omladine pozvali na razgovor i sa tom idejom da obilježim 80 godina od pada fašizma, ja sam se na neki način osjećao prozvanim jer nisu džaba mene zvali. I prvo što sam pomislio, za 90 godina pada od fašizma teško da će me ko zvati. Možda je bolje da iskoristim priliku sada. I pored toga što sam malo umoran od svirki, pokušavam da ih smanjim na najmanju moguću mjeru jer nema više onu snagu, nema više taj polet i entuzijazam koji sam imao u ono doba kad sam sa 'No Smokingom' pravio 100 koncerata. I pored toga ja sam ipak odlučio da napravim tu svirku povodom 80 godina, ali sam je zamislio kao neku vrstu multimedijalnog projekta, programa, koji će nam predstaviti kroz šta smo sve za tih 80 godina prošli, a da ima veze sa nekim od pjesama Zabranjeno pušenje", rekao je Karajlić.
Dodao je da je kada je počeo da piše scenario, za taj koncert, shvatio da praktično nema ni jedne pjesma grupe Zabranjeno pušenje, a da nema neke veze sa određenim istorijskim ili društvenim konceptom.
"Znam da su mnogi na raznim fakultetima pisali diplomske, čak i magistarske radove na temu pjesama 'Zabranjeno pušenje' i veze sa društvenim prilikama u to vrijeme, ali nikada do sad nisam bio toliko iznenađen, koliko te pjesme imaju veze sa istorijom. Kako će nekom za 50 ili 100 godina kroz stihove 'danas je dan Republike' i 'stari je popio malo'... moći će da vidi sliku socijalističke Jugoslavije i moći će da vidi kako i na koji način se živjelo i koji su to ključni momenti, istorijski momenti bili koji su tu veliku, meni predivnu zemlju bacali s lijeve i na desnu stranu", dodaje Karajlić.
"Mi smo u Nadrealistima znali šta se sprema još 90-ih"
Govoreći o političkoj situaciji u BiH i pritiscima na RS, rekao je da je sve što danas gledamo zapravo već viđeno – još početkom 90-ih.
"Mi imamo prilike da svakog momenta gledamo neki događaj gdje se institucije RS na svaki način napadaju, manje više iz istog centra koji je bio aktivan s kraja osamdesetih. Samo što sada to djeluje kao da malo jenjava", rekao je Karajlić.
On smatra da se ni tada, na početku raspada Jugoslavije, nisu svi dovoljno snažno suočili s realnošću.
"Mi nismo tada bili ni svjesni toga. Nije bilo svjesno čak ni srpsko rukovodstvo. Sjećam se da je Dobrica Ćosić u svojim memoarima napisao kako je bio šokiran što Francuska i Engleska nisu stale na našu stranu, s obzirom na to da smo bili saveznici u oba svjetska rata".
Za razliku od političara, Nele tvrdi da su članovi "Nadrealista" još tada shvatili ulogu međunarodne zajednice u raspirivanju sukoba.
"Mi smo to u Nadrealistima prvi detektovali još 1990. godine. Imamo jedan skeč gdje dva mirovnjaka dolaze kod dvojice dječaka koji igraju bilijar – jedan se zove Hamo, drugi Gile – i pet minuta pokušavaju da ih posvađaju. E, to je bio komentar na ulogu mirovnih snaga u BiH".
Govoreći o pritiscima na RS i njenog predsjednika Dodika, Karajlić ocjenjuje da tu nema mnogo taktike, već se radi o konstantnoj strategiji destabilizacije.
"Pritisak na predsjednika RS je samo deo stalne tendencije da se muti voda. Jer kog god Srbina narod izabere – on će morati da radi ono što narod od njega očekuje. To njima ne odgovara. Njima je cilj da stalno bude nervoza i prostor za njihove poteze", kazao je Karajlić.
Kada se osvrće na priznanje bivših jugoslovenskih republika od strane međunarodne zajednice, Nele ne krije svoj stav:
"Ne bi došlo do sukoba da određeni dio tada jake međunarodne zajednice nije odlučio da prizna sve te republike prije dogovora. Jasno je bilo da idu na to da se zakuva. Čak se američki ambasador u Beogradu hvalio kako je nagovorio jednog pregovarača da ne potpiše Lisabonski sporazum", smatra Karajlić.
Karajlić podsjeća da je "Top lista nadrealista" imala misiju da kaže istinu kroz humor, pa makar i brutalnu.
"Naša emisija je morala da bude uzbudljivija od Dnevnika. A to u tom trenutku nije bilo lako, jer su počinjali prvi sukobi. Ali kroz humor smo pokazali šta se sprema. I nažalost – sve što smo tada snimili, danas gledamo u realnosti".
"Tompson je fenomen"
Karajlić se osvrnuo na fenomene muzičke scene Balkana – od Marka Perkovića Tompsona, preko folk pjevačice Aleksandre Prijović, do zlatnih dana sarajevskog rokenrola. U razgovoru u kojem se dotiče i istorije, i popularne kulture, kaže da kulturni prostor bivše Jugoslavije i dalje funkcioniše kao cjelina, bez obzira na političke granice.
"Ako neko može da proda 300.000-400.000 ulaznica, a nije 'Bijelo dugme', znači da ima podršku u publici. Ja mogu da kažem da nisam neki veliki ljubitelj te muzike", kaže Karajlić o hrvatskom pjevaču Tompsonu i dodaje:
"Interesantno mi je da je jedna od najvažnijih pjesama, ‘Čavoglave’, napisana u sedmoosminskom ritmu. To više zvuči kao da je snimljena u Vranju ili u Sjevernoj Makedoniji, nego u Hrvatskoj", poručuje Karajlić.
Govoreći o kontroverzama koje prate Tompsona, Nele je jasan u osudi NDH.
"Ta država, NDH, ipak je bila na onoj strani. I doživjela je poraz. Njeni recidivi i dalje postoje – ima ljudi koji misle da je to bilo ispravno. Nikad vam neće priznati šta se činilo za vrijeme NDH, ali važno je da argumentima pokažemo da je to bila stravična državna forma – fašizam, genocid, ubijanja, strahote".
Sa druge strane, Karajlić podsjeća da srpski muzičari bez problema pune arene u Zagrebu.
"Uvijek sam tamo sretao nekog iz Srbije ko puni arenu. Od Brene, Nede Ukraden do Prijović, koja može u Zagrebu da proda više ulaznica nego bilo koji svjetski bend. 'Stonsi' to ne mogu bez pomoći iz Austrije, Slovenije, Mađarske. To govori samo jedno: Kulturni prostor Jugoslavije nije se raspao. Postavili smo granice, uveli pasoše, ali se i dalje sluša isto. To se nije promijenilo", jasan je Karajlić.
"Sarajevo kao jugoslovenski Nešvil"
Nele se potom vraća u zlatne godine Sarajeva, kada je bio centar muzičke scene.
"Sarajevo je bilo projektovano kao jugoslovenski Nešvil. Ako uzmete broj prodatih ploča po broju stanovnika, Sarajevo je bilo ispred Nešvila. Na 100.000 ljudi – preko 20 miliona prodatih ploča", kaže on.
Ključna stvar, kaže, bila je infrastruktura i sloboda.
"U podrumu Skenderije bili su prostori za vježbanje – besplatni. Moj urednik Boro Kontić imao je 27 godina kad je postao urednik. Danas je to nezamislivo. A Duško Trifunović je bio prvi koji je rekao bendovima – nema stranih obrada, hoću autorske pjesme. To je dovelo do eksplozije kreativnosti, to je poguralo čitavu generaciju – 'Indekse', 'Bijelo dugme', 'Tešku industriju', sve one prije nas", rekao je Karajlić.