On je u tekstu za EUalive ocijenio da je spor oko toga ko bi trebalo da naslijedi visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini razotkrio dublji raskol između Vašingtona i Brisela.

“Sjedinjene Američke Države su u pravu kada ističu da BiH mora prevazići neograničen strani nadzor. Međutim, ako Vašington želi Bosnu koja će biti otvorena za američka ulaganja i privrednu saradnju, samo slabljenje mehanizma koji upravlja zemljom već tri decenije neće dovesti do tog cilja”, piše Geidt.

Evropljani i dalje nerado pristaju na ukidanje OHR, sumnjaju da Amerikanci pokušavaju da se nametnu u institucijama koje je Brisel godinama gradio, dok Amerikanci sumnjaju da Evropljani žele da sačuvaju protektorat koji je odavno izgubio svoju svrhu.

“U obje sumnje ima ponešto istine, ali nijedna strana nema koristi od blokade”, smatra Christopher Geidt.

Neposredni spor odnosi se na jednu osobu, ističe, dok je dublji problem sistem kojem se ne nazire jasan kraj.

Podsjeća da je Christian Schmidt podnio ostavku na funkciju visokog predstavnika 1. jula, pozivajući Savjet za implementaciju mira (PIC) da hitno pronađe njegovog nasljednika. Njegov zamjenik, američki diplomata Louis Crishock, preuzeo je dužnost vršioca dužnosti visokog predstavnika. Rok za imenovanje novog visokog predstavnika, 14. jul, istekao je bez dogovora zato što ambasadori u PIC-u nisu uspjeli da postignu kompromis.

"Dejton- sporazum na brzinu"

“To bi trebalo da bude važno Vašingtonu. Ako je cilj suverenija BiH, otvorenija za privrednu saradnju, pitanje nije da li OHR treba da postoji zauvijek, jasno je da ne treba, već kako iza sebe ostaviti državu sposobnu da funkcioniše bez njega”, navodi Gildt.

Dejton je, smatra on, bio mirovni sporazum sastavljen na brzinu kako bi se zaustavilo ubijanje, a ne ustav osmišljen za izgradnju funkcionalne države. BiH je i dalje zaglavljena između te vanredne institucionalne arhitekture i normalnog života suverene države.

“Posebno u Vašingtonu, primamljivo je zaključiti da su same institucije BiH prepreka i da su PIC i OHR jednostavno neuspješni mehanizmi koje je najbolje pustiti da se ugase. Međutim, dublji problem je nadzor bez vremenskog ograničenja, koji ne podstiče reforme niti primorava političare da preuzmu odgovornost, jer se oni mogu sakriti iza izuzetnih ovlašćenja međunarodnog administratora. Takvo stanje dodatno su pogoršali zanemarivanje, kako je jedan visoki evropski diplomata umorno primijetio, malo ko u Briselu danas zna mnogo o Bosni, a još manje njih zaista mari za nju, i institucionalna nefunkcionalnost: PIC se nije sastao na ministarskom nivou gotovo dvadeset godina, a OHR se toliko ukorijenio da je postao paralizovan", kaže ovaj diplomata.

Ništa od ovoga, dodaje, ne opravdava postupke domaćih političara u BiH, o dkojih su mnogi i dalje zarobljeni u prošlosti i ponašaju se provokativno upravo zato što ih ovlašćenja visokog predstavnika štite od posljedica.

Podsjeća kako je planirano da OHR bude zatvoren 2007. godine, a zatim 2008. Umjesto toga, taj rok pretvoren je u agendu „5+2“: pet ciljeva i dva uslova, bez utvrđenog datuma za njihovo ispunjavanje, od kojih neki nisu ostvareni ni dvije decenije kasnije.

“Znakovito je da čak i Evropljani koji su pomogli u izgradnji ovog sistema sada prepoznaju problem. U nedavnom tekstu za Frankfurter Allgemeine Zeitung, bivši visoki predstavnici Carl Bildt i Wolfgang Petritsch založili su se za hitno ukidanje OHR-a. To pokazuje da se ideja o okončanju međunarodnog nadzora više ne odbacuje kao isključivo američki stav. Međutim, i njihov predloženi put, koji zatvaranje OHR-a čvrsto povezuje sa pristupanjem Evropskoj uniji, ima vlastiti problem.

Da li je probleme BiH bolje rješavati unutar EU ili ih pustiti da se gomilaju izvan Unije, pitanje je o kojem treba da odluče Brisel i njegove države članice - to nije spor Vašingtona, navodi autor.

“Rješenje nije ni da se međunarodna zajednica povuče već sutra, niti da OHR sačuva neograničeno. Umjesto toga, postojeći mehanizam trebalo bi posljednji put iskoristiti da bi postao suvišan: ponovo sazvati PIC na ministarskom nivou, ograničiti njegovu svrhu na jedan zadatak i povjeriti dovoljno uglednoj osobi, prihvatljivoj i Vašingtonu i Evropljanima, da pregovara o obliku BiH nakon OHR-a i usmjeri bonska ovlašćenja ka tom konačnom cilju”, navodi Gildt.

Taj visoki predstavnik mogao bi potom da utvrdi realan vremenski okvir za ispunjavanje postojećih mjerila „5+2“, javno objavljuje napredak nakon ispunjavanja svakog od njih i u skladu s tim postepeno ugasi kancelariju. To ne bi prejudiciralo pristupanje EU, ali ni dozvolilo da ono bude razlog za odlaganje.

Taj dan trebalo bi da dođe planski, kroz posljednji ministarski čin PIC-a, sazivanje sastanka na kojem bi se visokom predstavniku povjerio mandat da okonča međunarodni nadzor, i kroz dogovor o BiH od koje se zahtijeva da stoji na vlastitim nogama.

“Bosna je trideset godina provela zaglavljena između međunarodnog nadzora i suverene odgovornosti. Cilj sada ne bi trebalo da bude još trideset godina upravljanja tim stanjem, već njegovo okončanje, promišljeno i uz vjerodostojne garancije, na način koji služi suverenitetu Bosne, kao i američkim i evropskim interesima. Bosna bi tada mogla da uradi ono za šta je odavno spremna: da gradi vlastitu budućnost, umjesto da je samo podnosi”, zaključuje se u tekstu.

Reagovao i Bildt

Na tekst je reagovao i bivši visoki predstavnik Carl Bildt, ističući da BiH zaslužuje bolje od trenutne međunarodne i unutrašnje pat-pozicije.

Christopher Geidt deceniju je bio glavni savjetnik kraljice Elizabeth II. Bivši je vojnik i diplomata, od 1992. godine gotovo deset godina radio je u BiHi i većem dijelu bivše Jugoslavije. Lord Geidt bio je politički savjetnik i specijalni pomoćnik Carla Bildta na Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, u Kancelariji visokog predstavnika i u Kancelariji specijalnog izaslanika UN za Balkan; viši savjetnik visokog predstavnika Carlosa Westendorpa; te viši savjetnik Sir Arthura Wattsa, specijalnog pregovarača za pitanja sukcesije bivše Jugoslavije.