Trinaest miliona maraka za osam godina. Toliko su, prema službenim podacima, političke stranke u Bosni i Hercegovini inkasirale od donacija. No, istraživanje koje je sproveo Transparency International pokazuje da svaka peta marka dolazi od privatnih firmi koje kasnije dobijaju milionske poslove od države. Da li su formalno skromne donacije zapravo skupa ulaznica u sistem javnih nabavki ili je ipak riječ o legalnim milionima?
ADVERTISEMENT
Trideset dvije hiljade devetsto sedamdeset tri. Ovo je broj državnih tendera koje su u proteklih šest godina dobile firme – donatori političkih stranaka u Bosni i Hercegovini. Formula je prosta: uplatite donaciju stranci, a sistem vam uzvrati višemilionskim ugovorom. Vrijednost tih poslova kretala se preko 20 miliona maraka. Od ukupnog iznosa primljenih donacija čak 1,8 miliona maraka završilo je kod stranaka iz Republike Srpske, dok su stranke iz Federacije BiH skupile tek manji dio od oko 465 hiljada maraka, pokazuju podaci.
“Firme koje dobijaju poslove od države, koje dobijaju postupke javnih nabavki, tendere, one najviše doniraju političke stranke. Iz ovog se može zaključiti da one moraju da vrate dug i da je najčešće riječ o poslovima koji su vjerovatno dogovoreni, budući da i prema izvještaju Agencije za javne nabavke mi nemamo ni po dvije ponude koje zadovoljavaju sve uslove, što znači da je konkurencija gotovo nepostojeća,” rekao je Damjan Ožegović izTransparency International BiH
SNSD je kroz donacije prikupio najviše novca, 427 hiljada maraka, a najveći donator je aktuelni direktor Uprave za indirektno oporezivanje Zoran Tegeltija, sa 10 hiljada maraka. Zanimljivo je i da je jedna firma koja je finansirala Narodnu partiju Srpske Darka Banjca dobila tendere vrijedne čak 18 miliona maraka. Širok asortiman je poslova: od krečenja i gradnje bungalova, pa sve do - nabavke jaja. U Federaciji HDZ prednjači po donacijama.
Zbog sve više kazni za nezakonito političko finansiranje pravnih subjekata u stranačke kase se slivaju donacije pojedinaca. Članovi, bilo da su penzioneri ili funkcioneri, uplaćuju i po 10 hiljada maraka, koliko je maksimalan iznos za jednu osobu godišnje.
Prošle godine je donirano 2,26 miliona maraka kroz 1.366 donacija, pokazuju podaci iz njihovih finansijskih izvještaja objavljenih na stranici Centralne izborne komisije BiH.
“Ova zabrana doniranja prema zakonu o finansiranju političkih stranaka za firme koje sklapaju ugovor o javnim nabavkama, ona je zaobiđena na način da je vrlo vjerovatno taj novac samo preusmjeren na obična fizička lica, odnosno na ljude koji su kasnije taj novac polagali na račune političkih stranaka, a najčešće se može zaključiti prema izvještajima o finansiranju kampanja da taj novac jednostavno nije prijavljivan, a da je riječ o crnom novcu, odnosno da su izborne kampanje finansirane novcem koji nije išao preko računa”, dodaje Ožegović.
Konkurencija na tenderima u BiH odavno je postala farsa, a tenderi se uglavnom raspisuju za pogodne firme, poručuju iz “Žurnala.” Kažu da su kroz njihov projekat, pratimo tendere, došli do podataka da je od 94 do 97 posto tendera u BiH provedeno netransparentnim postupcima koji su poslužili za legalizaciju poslovnih veza između vlasti i privatnih porodičnih firmi.
“Ono što bi nas sve trebalo da zabrine je da onaj dio sredstava koji mi ne vidimo, ovo je zapravo onaj dio koji je javni, koji se prezentira kroz izvještaje, ali ono što mi ne vidimo kroz usluge, kroz novac ili bilo koji drugi vid podrške koje firme daju političkim strankama, mislim da je to neuporedivo višestruko više od onoga što je Transparency istražio,” rekao je Eldin Karić, urednik portala “Žurnal”.
Finansiranje političkih stranaka zabranjeno je firmama koje direktno posluju sa organima izvršne vlasti, tako da su zbog brojnih prijava koje je CIK-u podnosio Transparency International u BiH stranke morale vraćati pare donatorima, a većina ih je prestala u svojim izvještajima uopšte navoditi pravne osobe kao donatore.