U jednom odjeljenju banjalučke Osnovne škole „Borisav Stanković“ učenici nose uniforme. Roditelji su odluku donijeli zajedno, s ciljem smanjenja razlika među učenicima i promoviranja zajedništva.

„U našoj grupi roditelja zajedno smo izglasali takav vid oblačenja djece. Nismo imali apsolutno nijednog roditelja koji je bio protiv toga“, rekla je Jovana, roditelj.

Ipak, nejednakost u obrazovanju seže dalje od odjeće. Prema podacima koje UNICEF navodi u analizi iz 2025. godine, osnovnu školu u BiH pohađa 98 posto djece, dok je među romskom djecom obuhvat 69,3 posto. U srednjoškolsko obrazovanje uključeno je tek 23 posto mladih Roma, a među romskim djevojčicama 18 posto.

Iz Romskog informativnog centra upozoravaju da ublažavanje vidljivih materijalnih razlika nije dovoljno za suzbijanje diskriminacije.

„Koliko god ujednačili djecu u garderobi, ostaje uvijek taj momenat socijalne i drugih vidova diskriminacije. A to se ne može odijelom riješiti, to se rješava nekim kulturnim sadržajem, konstantnim razvojem svijesti učenika, roditelja, nastavnog kadra o jednakosti ljudi“, rekao je Dervo Sejdić, predsjednik Romskog informativnog centra „Kali Sara“.

Prepreke nisu samo materijalne. Djeci s teškoćama u razvoju potrebna je nastava prilagođena njihovim mogućnostima i potrebama. Da bi inkluzija zaživjela, podršku mora pružiti cijela školska zajednica, ističe Ines Kavalec.

„Ono što je naš sistem inkluzivnog obrazovanja posložio jeste obrazovanje jednako škola, odnosno učionica, dijete s teškoćom u razvoju i asistent u nastavi. To su samo dijelovi alata koji čine sistem obrazovanja, inkluzivnog obrazovanja. Inkluzivno obrazovanje čini, dakle, menadžment škole, čini nastavno osoblje, čine i roditelji tipične djece i tipični učenici, djeca s teškoćom u razvoju i njihovi roditelji“, rekla je Ines Kavalec, direktorica Udruženja „Dajte nam šansu“.

Od materijalnih razlika do odnosa prema različitostima, u učionici se odražavaju i vrijednosti društva. Zbog toga ih škola ne može ignorirati.

„Danas svi koji žele pokazati svoj društveni status jednostavno to vrlo rado rade. Škole to ne mogu ignorirati, škola nije ni izvor, nego ogledalo onoga što su odrasli stvorili kao svijet nejednakosti. Ako je nejednak svijet nas odraslih, onda će biti nejednak i svijet u učionici“, rekao je Namir Ibrahimović, programski menadžer u Centru za obrazovne inicijative „Step by Step“.

Iako škola možda ne može ukloniti sve nejednakosti u društvu, može spriječiti da one određuju uspjeh djeteta, saglasni su sagovornici. Zato jednake mogućnosti počinju prepoznavanjem različitih potreba i podrškom koja na njih odgovara.