Od početka ljeta stotine razornih požara u Bosni i Hercegovini progutale su više od 40.000 hektara šume, ostavljajući iza sebe ekološku pustoš. Dok vatra u samo nekoliko dana proguta ono što je raslo stoljećima, obnova praktički ne postoji, godišnje se pošumi jedva jedan posto izgubljenog, a spržena zemlja postaje tempirana bomba za nova klizišta. Dok Federacija godinama nema Zakon o šumama, a zaštita je prepuštena kantonalnim razinama, postavlja se pitanje, ima li šumama spasa i može li moderna tehnologija nadoknaditi sistemsku sporost?
ADVERTISEMENT
Vatra je ovog ljeta, od Hercegovine do Krajine danima gutala sve pred sobom. Iza sebe, ostavila apokaliptične prizore, sa više od 40.000 opožarenog zemljišta i tešku ekološku računicu.
"Promjena klime je donijela da se požari češće javljaju, mnogo teže gase, povećanje temperature, nema padavina i vjetrovi koji te požare šire", kaže Goran Trbić, klimatolog na PMF-u, Univerziteta u Banjaluci.
Ipak, pravi problemi počinju nakon gašenja požara, nakon kojeg, opožarena površina postaje novi okidač za katastrofe.
"Jablaničke žrtve su posljedica požara koji je bio dvije godine prije, nego što je bila bujica. Površina nije sanirana, nije uklonjeno izgorjelo suho drvo, nije izvršeno pošumljavanje, nisu napravljeni rigoli, da bi se skrenula voda, i kako bi se spriječio udar bujice", ističe Dalibor Ballian, profesor na Šumarskom fakultetu UNSA.
Iako je potencijal za pošumljavanje izuzetno veliki jer šumske goleti pogodne za pošumljavanje čine više od 20% od ukupno 1,3 miliona hektara šumskog zemljišta, u Republici Srpskoj u posljednjih pet godina, bilježi se značajan pad pošumljavanja. Sa nekadašnjih 407, smanjeno je na 217 hektara.
"Taj proces je mnogo spor. Posebno područje Hercegovine, gdje je područje krša. Kada ta vegetacija izgori, na terenu gdje ima vrlo malo zemljišta i humusa, jako je težak oporavak tog prostora. On ide, ali je jako spor i postepen", dodaje Trbić.
S druge strane u Federaciji nema zvaničnih podataka o izgorjelim i pošumljenim površinama. Zakon o šumama ne postoji 15 godina, pa je briga prepuštena kantonalnim vlastima.
"Posljednji požari su pokazali, koliko su lokalne vlasti nemoćne da upravljaju tim jako bitnim resursom, bez uključenja barem entitetskih vlasti. Nažalost, federalni ministar i Ministarstvo su onemogućeni da upravljaju resursima", poručuje Kemal Hrnjić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH.
Dok priroda ne čeka tromi sistem, rješenje bi se moglo pronaći u Konjicu, gdje lokalne vlasti spas nude u tehnologiji.
Na minski sumnjivim i teško pristupačnim terenima, gdje ljudska ruka i noga teško kroče, ove tehnološke ptice završavaju posao za svega nekoliko sati. Isti onaj posao koji je prema tradicionalnim metodama trajao i po nekoliko sedmica.
Tako je Konjic, prvi u Bosni i Hercegovini na ovaj način krenuo, pošumljavanjem sa 10.000 autohtonih sadnica crnog bora krenuo u ubrzanu obnovu "pluća grada".
"Kao i u svim segmentima života, tako i u šumarstvu sve manje je radne snage koja će da obavlja takve poslove koji se odnose na pošumljavanje, ali i brže je nego tradicionalne metode pošumljavanja", kaže Elma Ljevo, rukovoditeljica u Službi za uzgoj i rasadničku proizvodnju Šumarstva “Prenj”
Od 2008. do 2024. godine u požarima izgorjelo blizu 580.000 hektara vegetacije, što čini više od 11% ukupnog teritorija države. S druge strane, u istom je razdoblju planski pošumljeno tek skromnih 30.000 do 45.000 hektara.
Jednostavnije, vatrena stihija progutala je 12 do 15 puta više šumske površine nego što se sistemski uspjelo obnoviti. Budući da se manji lokalni požari često uopće ne evidentiraju, stručnjaci upozoravaju da su stvarne ekološke i materijalne štete na terenu još dramatičnije.