Više od stotinu godina banjalučke ćevabdžije čuvaju recepturu i način pripreme banjalučkih ćevapa. Sada roštiljnice i ćevabdžinice u ovom gradu koje u ponudi imaju banjalučki ćevap dobijaju i zvaničnu zaštitu oznakom garantovano tradicionalni specijalitet - GTS. Šta sve mora da ispuni jedna roštiljnica da bi na svom meniju mogla da ponudi originalni banjalučki ćevap, i šta to tačno podrazumijeva originalni recept, provjerila je naša ekipa.
Na užarenom uglju sve počinje.
Meso na roštilj. Lepinja na toplo. A onda luk. I sve zajedno, na sto.
Tako se u Banjaluci služi ćevap. Više od stotinu godina.
Na prvi pogled prepoznatljiv po svom obliku, ćevapi nisu na komad nego u pločicama.
Važni su meso. Receptura. Lepinja. Ali i način pripreme.
"To je ćevap od dobrog mesa, a on se sastoji od junetine, to je prednji dio junećeg mesa, plećka, podplećka, čerek, sa naravno ostalim dodacima loja i začinima. Kako je ćevap banjalučki, on ima i banjalučku lepinu. To nije somun, nije pogačka, nije zemička, nego banjalučka lepina koja se radi isključivo u pećima, ručni rad, jer ćevap ne bi bio ako lepina nije kako treba", kaže Goran Stanivuković, vlasnik roštiljnice.
Jer, kažu Banjalučani, nije svaki ćevap, banjalučki ćevap.
Banjalučki ćevap (Izvor: Euronews BiH)
Zato je prošle godine pokrenuta priča o zaštiti ovog specijaliteta oznakom GTS - garantovano tradicionalni specijalitet.
Za roštiljnice to znači stroga pravila. Ali i mesare i pekare. Ko ih ispuni, dobiće sertifikat.
Zahvaljujući sertifikaciji, ljubitelji banjalučkog ćevapa uskoro će moći lako da prepoznaju gdje se služi originalni specijalitet.
Gost će, već na prvi pogled, znati da li je u pitanju original. No, šta on zapravo podrazumjeva?
"Dakle, to je naša banjalučka delicija, koja ne podrazumijeva samo zaštitu ćevap-pločice nego cijele porcije ćevapa, koja podrazumijeva naš banjalučki ćevap koji je pripremljen po odobrenom tradicionalnom receptu, koji se nalazi u našoj poznatoj banjalučkoj lepinji, koji je serviran na tanjiru, u prilogu ima malo luka, a odozgo je ta mala salveta, presavijena u trokut sa čačkalicom u sredini. Dakle, kompletan paket. GTS oznaka garantuje autentičnost proizvoda, garantuje kvalitet proizvoda i jača naš identitet"; govori Aleksandra Simić.
Dakle, od mesa do salvete. Sve ima svoje mjesto.
Cilj je jasan. Sačuvati ugled banjalučkog ćevapa. Spriječiti imitacije. I ono najvažnije, sačuvati ukus.
A šta o tome kažu oni koji ga najčešće i jedu?
"Ljubitelj sam, ali zdravlje ne dozvoljava da ne konzumiram puno, ali pojedem ponekad". "Najbolje je što su sočni i nisu suhi", govore građani. Najbolje piće uz banjalučki ćevap, poručuju, jeste pivo.
Na području Bosne i Hercegovine do sada je zaštićeno 20 prehrambenih proizvoda.
Tri nose oznaku GTS.
Krajiška trahana. Krajiški omlet. I sada, banjalučki ćevap.