ADVERTISEMENT

Uskrsni se običaji širom svijeta mijenjaju kroz vrijeme i prilagođavaju suvremenom načinu života. Mnogi su se promijenili i u Hercegovini, iako su blagdanski stolovi danas sve bogatiji, stari hercegovački običaji podsjećaju kako se Uskrs ovdje oduvijek slavio skromno, upravo onako kako i treba. U običajima koji su se očuvali do danas jasno se vidi kako je mnogo važnije bilo ono duhovno, piše Bljesak.info.

Najbolji dokaz kako Uskrs nekada nije bio raskošan jest cicvara, hercegovačko jelo koje je voditelj HKUD-a "Sv. Ante – Cim" Mostar Marinko Jurić izdvojio kao jednu od najvažnijih tradicija ovog kraja.

Kako je Marinko Jurić rekao, cicvara nije samo dio hercegovačke kuhinje, nego i dio hercegovačkog identiteta.

Cicvara

''Cicvara je najtradicionalnije hercegovačko jelo i nešto po čemu se ovaj kraj može prepoznati. To je jednostavno jelo od sira, malo brašna i soli, ali nosi snažnu simboliku i dio je naše baštine koju želimo sačuvati, pa smo pokrenuli inicijativu da se umijeće njezine pripreme upiše na popis autohtonih hercegovačkih proizvoda'', rekao je Jurić.

Dodao je kako se takva slika Uskrsa bitno razlikuje od današnje, u kojoj su šunka, pečenica i razni kolači postali neizostavan dio blagdanskog stola, premda to, kako je istaknuo, nije dio starije hercegovačke tradicije.

''To su običaji koji su se više razvili nakon rata. Ranije se jelo ono što je bilo dostupno u to vrijeme, a to je značilo jednostavniji, ali svečanije pripremljen obrok. To su uglavnom bili mladi luk, domaći kolači, štrudle od maka ili oraha. Hrana je bila skromna, ali je imala svoju težinu i značenje'', dodao je.

Veliki četvrtak u narodu se često naziva i "zeljavi" četvrtak, a tradicionalno se taj dan jede gorko zelje.

Veliki petak je dan zapovjednog posta. Na jelovniku je najčešće riba, a pije se crno vino koje simboliše Hristovu krv.

Upravo se toga dana, prema starom običaju, ukrašavaju i pisanice.

Kada je riječ o pisanicama, Hercegovina je, prema njegovim riječima, sačuvala jednostavan, ali prepoznatljiv način ukrašavanja koji se prenosi generacijama.

Bojenje uskršnjih jaja

''Kod nas se jaja tradicionalno boje u lučini, odnosno u ljuskama od crvenog luka. Jaje se stavi u čarapu s listovima djeteline ili nekog drugog bilja kako bi na ljusci ostao prirodni otisak. To je jednostavan, ali jako lijep način ukrašavanja koji se zadržao do danas. Sva modernija ukrašavanja došla su tek u posljednjih dvadesetak godina i ne pripadaju našoj izvornoj tradiciji'', naglasio je.

Simbolika jajeta u hercegovačkoj tradiciji, dodaje, nadilazi uskrsni sto i povezana je s međuljudskim odnosima, gostoprimstvom i poštovanjem.

''Postoji jedna lijepa anegdota iz prošlosti, kada bi netko prvi put došao u kuću, domaćini bi mu darovali jaje kao znak poštovanja i ljubavi. U uskrsnom vremenu to dodatno dobija na značenju jer pisanica nije bila samo ukras nego i dar, znak pažnje i bliskosti među ljudima'', istaknuo je Jurić.

Za razliku od nekih drugih krajeva, Hercegovina nema velik broj posebnih uskrsnih običaja, no upravo u toj jednostavnosti, smatra Jurić, leži njena posebnost.