Džamija Fethija u Bihaću predstavlja jedan od najznačajnijih i najneobičnijih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini, prepoznatljiv po jedinstvenom spoju srednjovjekovne gotike i osmanske arhitekture. Smještena na Trgu Džemaludina Čauševića, svojim izgledom plijeni pažnju prolaznika - rozeta iznad ulaza i šiljasti prozori svjedoče o njenom prvobitnom obliku, dok vitka munara i unutrašnji raspored potvrđuju kasniju islamsku namjenu.
ADVERTISEMENT
Prema dostupnim historijskim izvorima, objekt je podignut u 13. ili 14. stoljeću kao crkva sv. Antonija, u vrijeme kada su ovaj prostor oblikovali srednjovjekovni evropski graditeljski tokovi. Teško nevrijeme u 16. stoljeću oštetilo je građevinu, a nestabilne prilike koje su uslijedile dovele su do njenog napuštanja i gubitka prvobitne funkcije.
Nakon osmanskog osvajanja Bihaća 1592. godine, zatečena građevina je obnovljena i prilagođena potrebama islamske bogomolje. Tada dobija ime Fethija, izvedeno iz arapske riječi "feth", što znači pobjeda. Tokom te obnove sačuvani su ključni elementi gotičke arhitekture, uključujući dekorativnu plastiku na zapadnoj fasadi i prozore na južnom zidu, što ovu građevinu svrstava među rijetke primjere kontinuiteta različitih stilova i epoha na jednom objektu.
Sadašnja munara izgrađena je 1863. godine, nakon uklanjanja dotrajalog zvonika. Klesarski rad izveden je s izuzetnom preciznošću, pa se novi kameni blokovi gotovo ne razlikuju od srednjovjekovnog zida. S dimenzijama 22 puta 11,5 metara i visinom većom od deset metara, Fethija i danas zauzima dominantno mjesto u urbanom jezgru Bihaća.
Kroz smjene država i društvenih poredaka, ovaj objekat ostao je prostor molitve i okupljanja vjernika, ali i trajni podsjetnik na slojevitu prošlost grada na Uni. Njena arhitektura svjedoči o vremenu u kojem su se dodirivale različite kulture, dok današnja funkcija potvrđuje kontinuitet duhovnog života i brigu o naslijeđu.
