Poruka Božića je velika poruka – prije svega rođenja Sina Božijeg, poruka ljubavi Božije i Riječi Božije kojom je sve stvoreno, poručio je u intervjuu za Euronews BiH mitropolit dabrobosanski Hrizostom.
ADVERTISEMENT
Kada govorimo o modernom vremenu i savremenom društvu, kako poruku Božića približiti vjernicima? Koliko Crkva u tome može i treba pomoći?
"To je osnovni zadatak Crkve Božije – da propovijeda riječ Božiju, nauku Gospodnju i sve ono što se, kako kaže Sveti apostol, desilo, vidjelo, doživjelo i iskusilo. Sveti Jovan Bogoslov kaže da, kada bi sve bilo zapisano, ni sav svijet ne bi mogao primiti sve te knjige. Poruka Božića je velika poruka – prije svega rođenja Sina Božijeg, poruka ljubavi Božije i Riječi Božije kojom je sve stvoreno. To je jedinstven istorijski događaj. Mnogi su očekivali Spasitelja svijeta, ali čak su i grčki filozofi govorili da bi se svijet mogao spasiti jedino ako bi se sam Bog ovaplotio.
Čovječanstvo je tada bilo u dubokoj krizi – moralnoj i svakoj drugoj. Rimska i grčka civilizacija došle su do svog dna. Rođenje Gospoda Isusa Hrista je nadistorijski i čudesni događaj koji treba propovijedati i slaviti onako kako dolikuje Bogu, a ne kako to savremeni svijet često čini – komercijalizujući praznik".
Kako pronaći balans između skromnosti u kojoj je Isus živio i današnjeg načina obilježavanja praznika?
"Svako vrijeme ima svoje standarde. Vrijeme u kojem je Gospod rođen bilo je potpuno drugačije od današnjeg. Savremena civilizacija donijela je mnogo toga dobrog, ali Hristovo rođenje je bilo svjesno poniženje – Bog se ponizio da bi spasio čovjeka. Nismo srećni zbog komercijalizacije Božića i drugih praznika, jer se oni svode na ekonomsku računicu. Mi vjernicima poručujemo da prije svega slave rođenje Gospoda Isusa Hrista, a ne samo materijalne aspekte praznika.
Dobro je imati i obilje, ali sve treba biti u mjeri – normalno, prirodno, bez pretjerivanja. Da se počaste porodica, prijatelji i komšije, ali bez krajnosti.
Božićne poruke su uvijek poruke mira, ali svjedočimo ratovima, uključujući rat u Ukrajini između pravoslavnih naroda. Da li se poruke mira uopšte čuju?
"Ratovi se ne vode u ime vjere, Crkve ili Boga, nego u ime politike, ideologije i interesa. Prvi sukob u istoriji dogodio se između braće – Kaina i Avelja. Ratovi su, nažalost, stalna pojava u ljudskoj istoriji. I sukob u Ukrajini je politički i geopolitički. Božićna poruka se, međutim, čuje svuda – čak i među onima koji nisu hrišćani. Poruka „Slava na visini Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja“ ostaje vječna. Crkva nema mehanizme da tu poruku nametne. Ona može samo da je izgovori jasno i snažno. Da li će je ljudi čuti – zavisi od njihove savjesti i srca.
Prošle godine vratili ste se u Međureligijsko vijeće BiH. Kako danas gledate na njegovu ulogu?
"Napustili smo Vijeće zbog ćutanja na ozbiljne incidente, poput napada na djecu iz Srbije u Sarajevu. Smatrao sam da, ako želimo biti zajedno, moramo reagovati na svaku negativnu pojavu, bez obzira s koje strane dolazi. Nakon razgovora s patrijarhom i reisom, donijeli smo odluku da se vratimo, jer je bolje biti unutra i djelovati kao mjerilo dobrih odnosa. Sarajevo ima dugu tradiciju međureligijskog dijaloga i to treba čuvati. Ali, ako se ponovo bude ćutalo na zlo, imamo pravo reći da u tome ne želimo učestvovati.
Boravili ste i u Jordanu, gdje je kralj Abdulah II poklonio parcelu Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Kakvi su planovi?
"Riječ je o Akabskoj konferenciji, inicijativi kralja Abdulaha II, koja promoviše mir i pomirenje. Na mjestu gdje je kršten Gospod Isus Hristos, kralj je darovao parcelu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, svega tridesetak metara od rijeke Jordan. Plan je da se izgradi crkva, kopija manastira Visoki Dečani, namijenjena budućim hodočasnicima. To bi bila druga srpska crkva na Bliskom istoku, poslije one koju je u 14. vijeku podigao kralj Milutin u Jerusalimu.
Za kraj, pitanje o imovini – zgradi nekadašnje bogoslovije u centru Sarajeva.
"Tražimo povrat imovine koja je uzurpirana 1962. godine. Postoji odluka Grada Sarajeva iz 1990/91. o vraćanju te imovine, ali ona nikada nije realizovana zbog rata. Nama je ta zgrada potrebna ne samo za Crkvu, nego i za opšte dobro grada – za muzej, biblioteku i arhiv koji bi služili svim građanima i istraživačima. Evropski standardi nalažu poštovanje prava svojine i vjerujem da će se to pitanje riješiti.