ADVERTISEMENT

U vremenu kada se suočavamo s ratovima, krizama, podjelama i nesigurnošću, više nego ikad potrebna nam je nada da život ipak pobjeđuje, da dobro ima snagu promijeniti svijet, i da unatoč svemu – nije kasno za novi početak. Mir i dobro - poručio je Fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene u intervjuu za Euronews BiH povodom Uskrsa, najvećeg krišćanskog praznika i dana Hristovog vaskrsnuća.

Za Euronews govorio je o suštini Uskrsa, običajima, približavanju, poštovanju i širenju vjere, ljubavi i dobrote, te je poslao poruku svim građanima Bosne i Hercegovine.

Euronews: Kako bismo najjednostavnije mogli objasniti suštinu Uskrsa vjernicima?

Fra Zdravko: Bit Uskrsa za vjernike nalazi se u samom središtu kršćanske vjere – to je vjera u Isusovo uskrsnuće, njegovu pobjedu nad smrću, grijehom i zlom. Uskrs nije samo povijesni događaj koji se dogodio prije više od dvije tisuće godina, već je i danas živ i aktualan – on daje smisao životu, patnji i nadi svakog vjernika. Isus je, iz ljubavi prema čovjeku, prihvatio križ i smrt, ali nije ostao u grobu. Treći dan je uskrsnuo, pokazujući da smrt nije kraj, nego početak novog života s Bogom.

U tom smislu, Uskrs je pobjeda života nad smrću, svjetla nad tamom, dobra nad zlom. On nas poziva da vjerujemo kako ni u našim osobnim križevima, patnjama i padovima nismo sami – jer upravo u tim trenucima Bog nam je najbliži i s nama dijeli našu borbu. Uskrs nas podsjeća da uvijek postoji nada i novi početak, bez obzira koliko nam situacija djelovala bezizlazno.

Za kršćane, Uskrs je i poziv na obraćenje – da živimo novim životom, ispunjenim ljubavlju, praštanjem i vjerom. To nije samo blagdan koji se slavi jedanput godišnje, već stvarnost koju smo pozvani živjeti svaki dan.

Isusovo uskrsnuće temelj cijele kršćanske vjere

Euronews: Zašto je Uskrs najvažniji blagdan u kršćanstvu?

Fra Zdravko: Uskrs je najvažniji događaj u kršćanstvu jer je upravo Isusovo uskrsnuće temelj cijele kršćanske vjere. Bez uskrsnuća, kako kaže sv. Pavao, „uzalud bi bila naša vjera“ (1 Kor 15, 14). Uskrs nam pokazuje da Isus nije bio samo veliki učitelj ili prorok, nego Sin Božji koji je pobijedio smrt. Njegovo uskrsnuće potvrđuje sve ono što je govorio i činio – da je On Put, Istina i Život.

Uskrs otkriva duboki smisao križa i patnje: pokazuje da smrt nije kraj, nego prijelaz, da je život jači od smrti i da ljubav Božja ima posljednju riječ. To je ključna poruka kršćanstva – nada u uskrsnuće i vječni život.

Za vjernike, Uskrs nije samo sjećanje na prošli događaj, već živa stvarnost koja mijenja način na koji gledamo na život, smrt, patnju i svakodnevne izazove. On je izvor radosti i snage, jer vjerujemo da smo, po Kristu, i mi pozvani na novi život, na uskrsnuće.

Zato je Uskrs vrhunac liturgijske godine i srce kršćanskog otajstva – jer u njemu se objavljuje Božja moć, ljubav i vjernost prema čovjeku.

Uskrsno jutro slavi se radosno i svečano

Euronews: Kako izgleda liturgija Velikog tjedna i uskrsnog jutra u franjevačkim zajednicama?

Fra Zdravko: Liturgija Velikog tjedna i uskrsnog jutra u franjevačkim zajednicama posebno je svečana, bogata simbolima i duboko prožeta duhovnošću sv. Franje Asiškog, koji je s velikom pobožnošću slavio Kristovu muku i uskrsnuće.

Veliki tjedan započinje Cvjetnicom, spomenom Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem, kad se često organiziraju procesije s maslinovim ili palminim grančicama, uz čitanje Muke Gospodnje.

Veliki četvrtak obilježava se svečanim misama večere Gospodnje, gdje se u nekim zajednicama vrši i obred pranja nogu, u znak poniznosti i služenja, kako je to i sam Krist učinio. Nakon mise, Presveto se prenosi na pokrajnji oltar, gdje vjernici ostaju u tišini i molitvi, prisjećajući se Kristove agonije u Getsemanskom vrtu.

Na Veliki petak nema mise – umjesto toga, održava se služba Muke Gospodnje, s čitanjem Muke po Ivanu, klanjanjem križu i pričesti. U mnogim franjevačkim zajednicama posebno su dojmljive pobožnosti križnog puta, često i izvan crkve, kroz sela i gradove, koje okupljaju brojne vjernike.

Velika subota je dan tišine i molitve uz Isusov grob. Navečer slijedi Vazmeno bdjenje koje je vrhunac cijele liturgijske godine – počinje paljenjem uskrsne svijeće, blagoslovom ognja i vode, čitanjima iz Starog i Novog zavjeta, te svečanim navještajem uskrsnuća. U franjevačkim crkvama ovaj obred je često posebno svečan, uz bogatu glazbu i aktivnije uključivanje vjernika u samu liturgiju.

Uskrsno jutro slavi se radosno i svečano – zvona, pjesma, miris uskrsne svijeće i cvijeća u crkvi svjedoče uskrsnu radost. Misa je ispunjena radošću, a franjevci u svojim propovijedima nastoje približiti poruku uskrsnuća svakom čovjeku – jednostavno, toplo i s puno nade, u duhu sv. Franje koji je Kristovu muku i ljubav duboko nosio u srcu.

Euronews: Koji je najvažniji običaj vezan za Uskrs u BiH?

Fra Zdravko: Jedan od najvažnijih i najraširenijih običaja vezanih za Uskrs u Bosni i Hercegovini je blagoslov uskrsnog jela, koji se obično obavlja na Veliku subotu ili rano na uskrsno jutro. Vjernici u košarama donose hranu u crkvu – najčešće šunku, jaja, sir, maslac, hren, kruh ili pogaču i kolače – a svećenik je blagosilja. Ta hrana se potom blaguje kao prvi uskrsni doručak nakon korizmenog posta i odricanja.

Uskrsna jaja (pisanice), posebno ona ručno bojana ili ukrašena voskom, imaju posebno mjesto u narodnoj tradiciji. Ona simboliziraju novi život i uskrsnuće, a djeca se posebno vesele "tucanju jajima", što je također lijep i zabavan običaj u mnogim krajevima.

Uskrsna jaja imaju posebno mjesto u narodnoj tradiciji (Izvor: Pixabay)

Osim toga, u mnogim župama se obiteljska okupljanja i zajednička molitva za uskrsnim stolom njeguju kao važan dio blagdanskog slavlja. U nekim mjestima i dalje živi običaj uskrsnih procesija ili uskrsnog pohoda grobljima, gdje se moli za pokojne, u svjetlu nade uskrsnuća.

U konačnici, Uskrs u BiH nije samo vjerski, nego i duboko obiteljski i zajedničarski blagdan, gdje se vjera i tradicija isprepliću u svakodnevici ljudi.

Spremnost na oprost

Euronews: Kako se Crkva trudi približiti poruku Uskrsa ljudima koji su udaljeni od vjere?

Fra Zdravko: Crkva se trudi približiti poruku Uskrsa ljudima koji su udaljeni od vjere prvenstveno svjedočanstvom – kroz konkretna djela ljubavi, blizinu, razumijevanje i otvorenost za svakoga čovjeka. Uskrs nosi poruku nade, novog početka i Božje ljubavi koja ne odustaje od čovjeka – i upravo to Crkva želi prenijeti onima koji možda više ne dolaze u crkvu, koji su ranjeni, razočarani ili jednostavno udaljeni.

U mnogim župama i zajednicama pastoral djeluje sve više kroz osobni pristup, kroz razgovore, tribine, duhovne obnove, medije, ali i kroz karitativni rad – jer često su upravo konkretna pomoć i suosjećanje ono što ponovno otvori vrata srca.

Posebno je važno da Crkva ne osuđuje, već sluša, da bude mjesto susreta, a ne samo propisa. Poruka Uskrsa nije samo teološka istina, nego živa stvarnost – da svatko može ustati, obnoviti se, biti ljubljen i prihvaćen. To se prenosi i kroz umjetnost, glazbu, društvene mreže, i prisutnost Crkve u javnom prostoru na način koji je jednostavan, blizak i autentičan.

U konačnici, poruka Uskrsa najbolje se širi tamo gdje je Crkva živa – u malim djelima dobrote, u spremnosti na oprost, u zajednicama koje žive evanđelje u praksi. Ljude ne privlače samo riječi, nego istinska svjedočanstva uskrsloga Krista u svakodnevnom životu vjernika.

Nakon najdublje tame dolazi svjetlo

Euronews: Postoji li neka posebna uskršnja poruka koju biste uputili svim građanima, bez obzira na vjeru, s obzirom na trenutačnu situaciju, kako u BiH, tako i u svijetu?

Fra Zdravko: Uskrs, iako je kršćanski blagdan, nosi univerzalnu poruku koju mogu razumjeti i prihvatiti svi ljudi – poruku nade, novog početka, svjetla nakon tame. U vremenu kada se suočavamo s ratovima, krizama, podjelama i nesigurnošću, više nego ikad potrebna nam je nada da život ipak pobjeđuje, da dobro ima snagu promijeniti svijet, i da unatoč svemu – nije kasno za novi početak.

Poruka Uskrsa svima, bez obzira na vjeru ili svjetonazor, može biti poziv na solidarnost, mir, praštanje i međusobno poštovanje. Naše društvo, kako u BiH tako i globalno, treba ljude koji grade mostove, a ne zidove – koji biraju dijalog umjesto sukoba, dobrotu umjesto sebičnosti, i suosjećanje umjesto ravnodušnosti.

Uskrs nas podsjeća da i nakon najdublje tame dolazi svjetlo. To svjetlo nosimo jedni drugima kada budemo ljudi – jedni za druge, osobito za one najslabije. Bez obzira na vjersku pripadnost, svatko od nas može biti nositelj nade u svom okruženju – u obitelji, zajednici, društvu.

Neka ova uskršnja poruka bude poziv da ne odustajemo od dobra, da ne zatvaramo srce za druge i da vjerujemo kako je svaki mali čin ljubavi sjeme novog života.