ADVERTISEMENT

Euronews: Dobitnik ste prestižne nagrade International Medis Awards za najbolji istraživački rad u oblasti neurologije. To je sigurno bila čast, i otvorilo je Vam je mogućnost rada u evropskim klinikama, ali Vi ste odlučili ostati u Sarajevu. Kako Vaš rad izgleda ovdje?

Begić: U bespućima interneta, stav prema ljekarima je jako negativan, komentari zloćudni, a ljekari se nerijetko smatraju nesposobnima. Prosjek broja pacijenata u zapadnim zemljama je šest dnevno, što se tiče kardiološke obrade. Mi težimo ka zapadnim zemljama ili ne, to je dobro pitanje. Napretkom digitalizacije i radnici zdravstvenih Ustanova imaju izvještaj rada. Pa sam tako ja početkom godine, u mjesecu januaru, na kardiološkom kabinetu obavio 533 kardiološka pregleda (uz nalaz ultrazvuka srca uz svaki pregled), dodatno 117 nalaza ultrazvuka srca (transtorakalnih ehokardiografija), 31 transezofagealnu ehokardiografiju, pet stres ehokardiografija, očitao 34 EKG Holter monitoringa, te uradio 87 stres elektrokardiografije (ergometrije). Pored toga sam na hospitalizaciji vodio 28 pacijenata. Ovo ne govorim, da bi čovjek dobio pohvalu. To je tempo mog života unazad osam godina, koliko se aktivno bavim kardiologijom, a prethodnih sedam sam svakodnevno volontirao u raznim ustanovama. Vjerujem u to da je jedino ispravno da čovjek svaki dan da svoj maksimum, bez pretjeranih očekivanja, i da bude zadovoljan sobom. I vjerovatno, ako čovjek to tako posmatra, rad u Bosni i Hercegovini je i izazov i zadovoljstvo.

Euronews: Možemo li govoriti o finasijskim benefitima rada ljekara u BiH?

Begić: Ne želim da zagovaram ni da se nešto mijenja, jer mi se doima da to nije moguće. Svakodnevno svjedočimo tome da ništa nije moguće u društvu promijeniti, ali finansijska naknada, odnosno mjesečna plata specijaliste ili subspecijaliste je oko 1300 eura. Na ovo sve, s obzirom na platu koju sam naveo, čovjek pokušava raditi u privatnoj ambulanti posao, dva puta sedmično, gdje je cijena pregleda vjerovatno cijena jednog ručka u skromnom restoranu. Ljekar od tog pregleda dobije 35 do 40% ukupne cijene, čisto zbog nekog osjećaja zadovoljstva i jednostavno potrebe da više radite, da više tražite patologiju i kompleksna stanja jer je to izazov, i jedino tako možete pronaći svoje mjesto u esnafu, a to je jako važno mladom ljekaru.

Euronews: Kako biste ocijenili privatnu praksu i situaciju u javnim zdravstvenim ustanovama?

Begić: Ljekari su barem u Kantonu Sarajevo, izloženi raznoraznim inspekcijama, komisijama, kontrolama, raznim procesima za dobivanje raznih dozvola, te se zaista pitam koji je uopće smisao tog rada popodne (u privatnoj praksi), jer kontinuirani cjelodnevni rad, nije život nikakav, a žrtva sigurno nije vrijedna tog novca. Mora svima biti jasno da je ljekar, minimalno specijalista, a većinom subspecijalista, za očitanje nalaza CT-a plaćen 10 eura u privatnom sektoru. Zbog toga je tema ružnih komentara, objekat i fokus raznoraznih komisija ili inspekcija, a i tema komentara kolega koji rade u toj ustanovi. A zamislite odgovornost koju preuzme kada analizira onkološki proces sa meta promjenama, koji predstavlja nešto što će biti vodilja onkološkog tretmana. Naravno, svi ovi što donose zakone, legislative, zagovoraju raznorane kontrole nekim bržim putem, ne znam jasno kojim, dođu do mene, mog kolege ili bolničke usluge. Taj put sigurno nije onaj famozni regularni put, kroz raznorazne termine i uputnice.

Euronews: Kakav je odnos odgovornih u zdravstvenom sistemu u BiH prema edukaciji ljekara? Kakava su Vaša iskustva?

Begić: Sve ove godine, edukaciju u bilo kojem drugom Centru od strane ustanove, Ministarstava Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, države Bosne i Hercegovine, ili nekog Fonda, političke opcije ili Udruženja, nisam dobio. Generalno, ljekari nemaju sistem koji će mu pružiti edukaciju. Bavim se u kardiološkoj praksi i pojedinim naprednim tehnikama, a isto sam naučio tako što sam svaki boravak u bilo kojoj ustanovi na tlu zapadnog svijeta platio, od svojih sredstava, tokom godišnjeg odmora ili slobodnih dana iz nekog vida noćnog rada koji, grubo zvuči, čoveka uništi. U našoj sredini se izgubio i pojam uzvišenosti akademskog djelovanja. Nemamo više ni kriterije za akademsko napredovanje, za odbrane disertacije kriteriji ne postoje unazad sedam godina, govorim za sferu medicine u Kantonu Sarajevu. Bez vjere da postoji nešto u što mladi ljekar vjeruje da je časno, moralno i etično, i nije pod uticajem onih loših stvari što nas okružuju, smisao djelovanja gubi na značaju.

Edin Begić (Ustupljena fotografija)

Euronews: Postavlja se pitanje smislenosti poziva, odnosno zašto bi mlada osoba išla ka ovoj profesiji i radila u okolnostima koje opisujete?

Begić: Zbog personalne satisfakcije. Kada pomognete, izliječite, riješite problem ili otkrijete uzrok problema, to se novcem ne vrednuje, ne može se platiti, te je nešto zbog čega čovjek želi da bude ljekar. Kad čovjek sagleda sve na kraju, zaista je sjajno biti ljekar.

Euronews: Zašto se nerijetko može čuti nezadovoljstvo pacijenta primarnim nivoom zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini?

Begić: Primarni nivo zdravstvene zaštite u Sarajevu predstavlja rudnik medicine, gdje svaki dan ljekar ima minimalno stotinjak pacijenata sa raznim zahtjevima. Oni koji se bave legislativima, uglavnom ne konsultuju, ne pitaju, a vjerovatno i ne znaju pravo stanje u tim ambulantima. Sistemski, unazad trideset godina, tim ljekarima su reducirane ovlasti, pa je došlo do toga, da ljekar porodične medicine, nekada opće prakse, u nekom boljem društvu i boljem okruženju, ne može propisati antiibotik, lijek za krvni pritisak ili šećernu bolest, bez upućivanja u bolnicu. To je uzrok gubitka povjerenja pacijenata u te iste ljekare, i to je na kraju dovelo do toga da narod i ne želi uslugu od tog ljekara, nego želi uputnicu za dalje, bilo to specijalista u Domu zdravlja ili bolničkim ustanovama.

Edin Begić (Ustupljena fotografija)

Begić: S tim smo dobili ovo što smo dobili, a vjerovatno ljekar porodične medicine, ako se prate knjige, zapisi ili literature, može riješiti i 95% zdravstvenih potreba. Svi moraju znati da tu ima veliki broj jako kvalitetnih ljekara. Nadasve, stanovništvo u Bosni i Hercegovini, doprinosi ovom haotičnom stanju. Postavlja se pitanje smislenosti magnetne rezonance koljena, lumbosakralnog segmenta kičme ili CT koronarografije pacijenta od 88. godina. Nije problem to ni uraditi, ali taj pacijent s tim nalazom neće ništa dobiti, vjerovatno dobar farmakološki tretman je jedina opcija. Ali nije ni to problem, nego se tako uzimaju mjesta, prostor i vrijeme, za one pacijente kojima se može pomoći. Vjerovatno riječ stratifikacija pacijenta je ključ. Kako stratificirati, vjerovatno nema odgovora, osim edukacije i ljekara i stanovništva. A vjerovatno je to i dug proces.

Euronews: I za kraj kako ste zadovoljni stanjem u zdravstvenom sistemu?

Begić: Zdravstveni sistem je pojam koji je ono glomazan, svi vjerovatno imaju mišljenje o istome, ali nemam lično osjećaj ni zadovoljstva, a ni vrstu nezadovoljstva prema istome. Ja zaista samo želim da radim svoj posao, u biti to jedino i znam. A želim samo jedno, da čovjek ima uslove za rad, infrastruktura i oprema, osobito za usko specijalistički rad je nedostatna. Te uslove treba obezbijediti, kako bi ljekar i pacijent bili zadovoljni. Želim sutra da svoj rezultat rada predstavim barem u regiji, te da kolega u bilo kojoj državi kaže da se dobro radi u tom Sarajevu, te da bi bilo dobro doći u to Sarajevo