ADVERTISEMENT

Vrhovni sud FBiH 11. decembra ukinuo je rješenje Kantonalnog suda u Bihaću kojim je 29. novembra ove godine Mehemedu Vukaliću, trostrukom ubici iz Sanskog Mosta produžen pritvor u trajanju najduže dvije godine nakon potvrđivanja optužnice ili do nove odluke suda, saznaje Raport.

Vrhovni sud FBiH je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, a Kantonalni sud u Bihaću je već 13. decembra donio isto rješenje s kojim se Vukaliću produžava pritvor najduže na dvije godine.

Sada je pitanje kako će Vrhovni sud FBiH cijeniti postupanje Kantonalnog suda u Bihaću koje je faktički istovjetno onom koje je Vrhovni sud FBiH već jednom pobio.

Negirao krivicu

Stoga, s pravom postoji bojazan da bi se ubica troje nedužnih ljudi mogao naći na slobodi iako mu je pred Kantonalnim sudom u Bihaću već počelo suđenje za trostruko ubistvo.

Vukalić je juče pred Kantonalnim sudom u Bihaću negirao krivicu za trostruko ubistvo i za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iako je u prvobitnom iskazu tužiocima ispričao kako je ubio nevine ljude.

Podsjećamo da je Vukalić bio pomoćni radnik u Gimnaziji u Sanskom Mostu, te je 21. avgusta ove godine u prostorijama te škole ubio direktora Nijaza Halilovića, profesoricu engleskog jezika Gordanu Midžan i sekretarku škole Nisvetu Kljunić.

Nakon toga, Vukalić je pucao sebi u grudi, nanijevši si teške povrede, zbog čega se liječio u UKC RS, a kada je otpušten, određen mu je pritvor.

Ovaj slučaj potresao je ne samo Sanski Most, nego i čitavu BiH, a porodice, prijatelji i poznanici žrtava vjerovatno se nikada neće oporaviti zbog gubitka svojih najmilijih.

I dok se u nastavku suđenja Vukaliću očekuje da Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona ispita nekoliko desetina svjedoka i šest vještaka, te izvede veliki broj materijalnih dokaza, sada postoji opasnost da bi Vukalić na ročišta mogao dolaziti iz svog doma, a ne iz pritvora.

To bi bio do sada nezabilježen slučaj da se optuženi za trostruko ubistvo brani sa slobode i da se slobodno šeta ulicama Sanskog Mosta, a dodatno uznemirujuće zvuči i sama pretpostavka da bi Vukalića, mogli sretati i članovi porodica žrtava koje je on ubio.

Ono što je još zapanjujuće u ovom slučaju jeste da je Vrhovni sud FBiH uvažio obrazloženje Vukalićevih advokata zbog čega bi njihov branjenik trebao biti pušten na slobodu, uz određene mjere zabrane ili da se optuženom odredi kućni pritvor sa elektronskim nadzorom.

Ravni slučajevima iz rubrika ‘vjerovali ili ne’ su zahtjevi advokata koje je uvažio Vrhovni sud FBiH.

U prilog tome advokati Vukalića čak tvrde da je splasnuo interes javnosti i medija za ovo trostruko ubistvo, pa da zbog toga se ni Kantonalni sud u Bihaću ne može pozivati na ranija medijska izvještavanja o ovom slučaju.

U ovakvoj ocjeni, saglasan je i Vrhovni sud FBiH.

"A, ranije medijsko izvještavanje nije dovoljno za zaključak da bi puštanje na slobodu optuženog rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda, kada je očito da protekom vremena to više nisu aktuelne okolnosti koje bi imale značaj koji im je dat u pobijanom rješenju. Ovi žalbeni navodi branitelja optuženog, po ocjeni ovog suda, dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostepenog suda da bi puštanje na slobodu optuženog rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda – naveo je Vrhovni sud FBiH u svom rješenju u koje je Raport imao uvid.

Ovakav stav Vrhovnog suda FBiH svakako može zabrinuti javnost, jer na osnovu čega je to Vrhovni sud procijenio da su advokati u pravu i s kojim je to parametrima utvrđeno da je ovaj slučaj zaboravljen i da više ne izaziva interes i pažnju javnosti?

Nevjerovatno obrazloženje Vrhovnog suda FBiH

S druge strane Kantonalni sud u Bihaću je 13. decembra ponovo donoseći isto rješenje o pritvoru koje je Vrhovni sud FBiH već jednom pobio, iznio javnosti kako poznate činjenice, tako i do sada nepoznate detalje s kojima obrazlaže zbog čega Vukalić mora ostati u pritvoru.

Kantonalni sud u Bihaću je pojasnio da Tužilaštvo USK optužnicu protiv Vukalića temelji na velikom broju materijalnih dokaza.

Kantonalni sud u Bihaću do u detalje opisao način izvršenja krivičnih djela koja se Vukaliću stavljaju na teret.

Prije svega, navedeno je da Tužilaštvo USK smatra da puštanjem na slobodu Mehemeda Vukalića može doći narušavanja javnog reda iz razloga što Amira Halilović, supruga ubijenog Nijaza Halilovića živi sama, što je ionako uznemirena, slabo spava i živi na samo oko dva kilometra udaljenosti od Vukalićeve kuće. Sami žive i roditelji njenog ubijenog supruga.

Međutim, pravni zastupnici optuženog Vukalića su naveli da Tužilaštvo USK nema dokaze da je opravdan strah Amire Halilović, da bi izlaskom na slobodu Vukalić mogao protiv nje nešto poduzeti.

Stravično je da je Vrhovni sud FBiH izlazeći u susret optuženom uvažio ovakav stav kojim se faktički poručuje da bi žrtva trebala prvo biti napadnuta, pa onda dokazati da je bila u pravu.

Nije teško za pretpostaviti da bi porodice, ali i drugi građani i to ne samo Sanskog Mosta, nego i drugih mjesta bili uznemireni i uplašeni kada bi osoba koja je prije četiri mjeseca u krvavom i uz to ničim izazvanom pohodu ubila troje ljude.

Tvrdio da je čuo glasove u glavi

Prema iskazu datom Tužilaštvu USK nešto više od mjesec nakon što je napravio masakr u školi u Sanskom Mostu, Vukalić je ispričao da je dok je držao pušku osjećao trnce i buku u ušima i nešto mu je govorilo ‘požuri’.

Rekao je s tom puškom došao do škole, ne sjeća se gdje je parkirao, te da je imao iste trnce i brujanje u ušima i iste glasove.

U školu je ušao sa puškom koja je bila zamotana u peškir, a tvrdio je da se ne sjeća na koja je vrata ušao, da li na vrata Gimnazije ili Mješovite škole koje su u istoj zgradi.

Vukalić je tužiocima ispričao da se sjeća da je ušao u kancelariju direktora Nijaza Halilovića i jednostavno pritisnuo obarač i ispucao nekoliko metaka.

Naveo je da je i dalje imao trnce u glavi, buku u ušima i da je čuo riječi ‘brže, brže’.

Rekao je da je s istim osjećajima i simptomima otišao je do Nisvete Kljunić i pritisnuo obarač i ispucao u nju nekoliko metaka.

Nakon toga se, kako je rekao u iskazu s istim simptomima i riječima uputio do kabineta Asima Crnkića gdje je zatekao Gordanu Midžan i u nju ispalio nekoliko metaka.

Poslije toga je, riječi su Vukalića date tužiteljima USK došao u prostoriju za tehničko osoblje i kada je spoznao šta je uradio uperio pušku u sebe da izvrši samoubistvo i to u pravcu srca jer je želio da sebe liši života, ali se ne sjeća koliko je metaka tad ispalio.

Takođe, posebno je izjavio da nije bilo posebnog razloga da Nijaza Halilovića, Nisvetu Kljunić i Gordanu Midžan liši života, zbog čega mu je žao, a zbog čega je pokušao i sebe lišiti života.

Kantonalni sud u Bihaću je u obrazloženju naveo i iskaze svjedoka u ovom predmetu, te ogroman broj materijalnih dokaza prikupljenih nakon tragedije.

Kantonalni sud Bihać je u svom rješenju naveo i rezultate obdukcije Vukalićevih žrtava prema kojima je u Nijaza Halilovića Vukalić ispalio pet metaka, u Gordanu Midžan takođe pet metaka, dok je u Nisvetu Kljunić ispalio tri metka.

Kantonalni sud u Bihaću cijeni da nalazi postojanje osnovane sumnje da je optuženi kritične prilike postupao sa direktnim umišljajem.

Na osnovu kombinovanog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja, sud je utvrdio da je optuženi osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, bez organskog i psihotičnog sadržaja i kvaliteta u mišljenju, te da je adekvatnog percipiranja i testiranja realiteta, piše Raport.