Međunarodni praznik rada obilježava se 1. maja širom svijeta. Ovaj dan posvećen je slavljenju radničke solidarnosti i borbi za radnička prava, a njegova historija seže duboko u 19. stoljeće te je obilježena teškim uvjetima rada i borbom za dostojanstveniji život.
ADVERTISEMENT
Sredina 19. vijeka bila je industrijsko doba, a radnici su tada, uključujući i djecu, bili izloženi teškoj eksploataciji. Radno vrijeme bilo je od 12, pa čak i 18 sati, uvjeti u fabrikama bili su nehigijenski i opasni, plate niske, a nesreće na radu česte.
Kao odgovor na takve nehumane uvjete, radnici su se počeli organizirati i pokretati štrajkove tražeći bolje uvjete.
Ključni događaj desio se 1. maja 1886. godine u američkom Chicagu. Tog dana, oko 40.000 radnika izašlo je na ulice, a procjenjuje se da je ukupno između 300.000 i 500.000 ljudi učestvovalo u štrajku širom zemlje.
Glavni zahtjev čikaških radnika simbolično je predstavljen kroz "tri osmice": osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na prosvjednike poslala jake policijske snage, pa su se mirni prosvjedi pretvorili u sukob s policijom.
U haosu koji je uslijedio policija je otvorila vatru na prosvjednike. Ubijeno je šest radnika, a ranjeno pedesetak. Mnogi su uhapšeni, a pet vođa štrajka osuđeno je na smrt, dok su trojica dobila dugogodišnje zatvorske kazne.
U spomen na čikaške žrtve i kao znak međunarodne radničke solidarnosti, na prvom kongresu Druge internacionale (organizacije socijalističkih i radničkih partija) 1889. godine u Parizu, odlučeno je da će se 1. maja svake godine održavati radnički protesti. Od 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.