ADVERTISEMENT

Euronews BiH: Za početak moramo prokomentarisati slučaj spašavanja tijela stradalog planinara na Visočici. Vama se građani često javljaju sa zahtjevima za pomoć u borbi protiv birokratskog aparata. Da li u Bosni i Hercegovini napokon možemo prevazići takve stvari?

Džumhur: Prije svega, mi bismo to trebali uraditi jer nas na to obavezuju Ustav, zakoni i svi međunarodni standardi koje smo prihvatili kao država. Kada govorimo o međunarodnim dokumentima, oni ne ulaze u to na koji će način država osigurati prava. Oni jasno kažu da je država dužna poduzeti sve administrativne, upravne, institucionalne i druge mjere u cilju osiguranja prava koja je dobrovoljno prihvatila da implementira svojim građanima. U konkretnom predmetu govorimo o pitanju sigurnosti, koje je veoma visoko organizovano na državnom nivou, za razliku od ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, koja su zajednička nadležnost entiteta. U Federaciji BiH to je zajednička nadležnost Federacije i kantona i gdje se jednostavno neće da shvati da je pitanje dogovaranja i koordinacije izuzetno značajno kako bi se građani približili svojim pravima, kako bi im ta prava bila osigurana i kako ne bi bili različito tretirani. Najveći izazov u posljednje vrijeme jeste sve češći i sve veći broj žalbi građana koji navode da nisu jednako tretirani i da to zavisi od toga u kojem dijelu Bosne i Hercegovine žive.

Euronews BiH: Iza nas je 10. decembar, Dan ljudskih prava. Država, njene institucije i donosioci odluka imaju posebnu odgovornost za odluke koje donose i poruke koje šalju. Da li se šalje dovoljno poruka kada govorimo o generalnom poštivanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini?

Džumhur: Moram biti iskrena i reći da zabrinjava način komunikacije dužnosnika u javnom prostoru. Poruke koje bi trebale biti poruke mira i tolerancije, u posljednje vrijeme često imaju sadržaj govora mržnje, stvaraju osjećaj nesigurnosti i, umjesto da pravni sistem adekvatno odgovori i sankcioniše takvo ponašanje, čini se da se time dodatno otvara prostor, što građanima šalje poruku da su takve radnje dozvoljene. Javni prostor je zaokupljen porukama visokih zvaničnika koje se potom multipliciraju, posebno na društvenim mrežama. Digitalna sfera komunikacije ostala je izvan zakonske regulative i umjesto da mediji i javni prostor budu usmjereni na rješavanje problema građana, mi smo zaokupljeni time ko je šta rekao i zašto, bez adekvatnog pravnog odgovora, odnosno odgovora pravosuđa.

Euronews BiH: Ove godine povećan je broj pritužbi građana instituciji Ombudsmana Bosne i Hercegovine. Na šta se građani najviše žale?

Džumhur: Iznenađeni smo naglim porastom broja žalbi. To može značiti povećano kršenje ljudskih prava, ali može značiti i veće povjerenje u instituciju Ombudsmana, što možemo povezati i s boljim odgovorima institucija na naša pismena. Nemamo još adekvatnu analizu da bismo sa sigurnošću rekli koji faktor preovladava. Vjerovatno je riječ o kombinaciji svih ovih elemenata. Pisma koja dobijamo od građana, u kojima navode da smo posljednja institucija kojoj su se obratili i da nisu vjerovali da će uopće dobiti odgovor, govore o velikom očaju građana, posebno u ekonomskom i socijalnom smislu. Tu je i ignorantski odnos institucija. Građani su nosioci suvereniteta, koji su ga putem izbora prenijeli na svoje zvaničnike, a danas su izgubljeni u tom prostoru.

Euronews BiH: Nevladine organizacije, poput Helsinškog komiteta, ističu da ljudska prava uključuju socijalnu sigurnost, ravnopravnost i slobodu, a da se za sve to u BiH i dalje treba boriti. Da li se slažete s tim?

Džumhur: U potpunosti se slažem i kao jedna od ombudsmena tvrdim da je postalo mnogo teže ostvarivati prava, posebno kada govorimo o slobodama. Građani se javljaju kao slobodni ljudi, a slobodan građanin ima pravo da se udružuje, okuplja i izražava. Država ta prava može ograničiti samo pod jasno propisanim uslovima. Nažalost, svjedoci smo da se pravo na javno okupljanje ograničava, kao što je bio slučaj u Kotor Varoši, gdje se žrtve nisu mogle okupiti. Sloboda izražavanja nije apsolutno pravo i ne smije se koristiti za negiranje genocida i zločina. Član 17. Evropske konvencije jasno kaže da se ne možete pozivati na jedno pravo ako time kršite drugo. Živimo u turbulentnom i teškom vremenu. Mnogi će reći da je tako svuda u Evropi i svijetu, ali mi moramo biti u funkciji svojih građana. Prvo treba počistiti ispred vlastitih vrata, pa tek onda misliti globalno.

Euronews BiH: U jednom od posljednjih izvještaja Ministarstva za ljudska prava BiH preporučeno je da ombudsmani koriste kaznene odredbe Zakona o zabrani diskriminacije kada institucije ne postupaju po preporukama. Kako to izgleda u praksi?

Džumhur: Mi nismo ovlašteni da vršimo kažnjavanje, ali smo ovlašteni da pokrećemo prekršajne postupke. U nekoliko slučajeva testirali smo sudove, ali još uvijek ne postoji puna spremnost. To otvara važno pitanje, jer ombudsmani jesu mehanizam demokratskog društva i njihov dignitet i preporuke trebali bi biti dovoljni da institucije postupe po njima. Ako krenemo putem krivičnih i prekršajnih sankcija, postajemo još jedan represivni mehanizam, a naša uloga treba biti preventivna – da ukažemo na slabosti sistema.

Euronews BiH: Institucija Ombudsmana u posljednjih godinu i po dana bilježi sve veći broj slučajeva nasilja u porodici. Kako spriječiti i efikasno odgovoriti na ovaj problem?

Džumhur: Sutra ćemo prezentirati specijalni izvještaj o nasilju nad ženama u porodici. Ukazujemo na mjere koje su poduzete, ali istovremeno svjedočimo povlačenju ranije dostignutih vrijednosti, poput rodne ravnopravnosti i rodnog identiteta, te ponovnoj kriminalizaciji klevete. S druge strane, bilježi se porast nasilja nad ženama, uključujući femicid. To zahtijeva nove mehanizme i odgovore. Nemamo kvalitetne analize počinitelja, njihovih profila i uzroka, posebno imajući u vidu da počinitelji sve češće izvršavaju samoubistvo nakon zločina. Problem je i u tome što se zakoni donose bez provedbenih akata, pravilnici kasne, a saradnja između ministarstava pravde, socijalne politike i zdravstva je nedovoljna. Žrtvu to ne smije zanimati – ona mora imati trenutnu zaštitu.

Euronews BiH: Koliko se institucije mogu uključiti u slučajeve vršnjačkog nasilja i nasilja u školama?

Džumhur: Mi želimo da se uključimo u prevenciju, a ne da reagujemo tek kada se nasilje desi. Najveći izazov je šta se dešava s djecom koja su počinila nasilje, kakva je uloga roditelja i kakve poruke društvo šalje. U obrazovnom sistemu to se vidi i kroz pitanja inkluzivne nastave i procjene potrebe za asistentima. Ne smijemo isključivati multidisciplinarni pristup niti dozvoliti da mišljenje jedne struke bude apsolutno.

Euronews BiH: Često ističete problem razjedinjenosti sistema. Koliko to otežava zaštitu ljudskih prava?

Džumhur: Razjedinjenost, teritorijalna i institucionalna, bez vertikalne i horizontalne komunikacije, dovodi do toga da se bavimo posljedicama, a ne uzrocima problema. Često nemamo adekvatnu komunikaciju s resornim ministarstvima i tada se i sami identificiramo s nemoći građana.

Euronews BiH: Da li se glas Ombudsmana čuje i postoji li saradnja s institucijama vlasti?

Džumhur: Postoji veliki broj institucija koje efikasno sarađuju s nama i o tim pozitivnim primjerima treba govoriti. Parlamentarne institucije su uglavnom otvorene za dijalog, jer naši izvještaji govore o stanju ljudskih prava na osnovu konkretnih rezultata rada. Međutim, saradnja s izvršnom vlašću je često teža, posebno u oblastima socijalne politike, pravde i zdravstva. Postoje i otvorene obstrukcije. Mi nismo protiv vlasti, nego partneri. Ko ne razumije ulogu ombudsmana, taj ne razumije ili ne želi da razumije potrebe građana.