ADVERTISEMENT

Bubić, Dodikov branilac, pojasnio je da se proizvoljno tumače pravne posljedice osude mimo svrhe i cilja odredaba Krivičnog zakona BiH, zanemarujući da se krivične norme tumače gramatički i usko, a ne ekstenzivno.

On je napomenuo da su političke stranke političke stranke udruženja građana i da bilo koja funkcija u stranci, uključujući i predsjednika stranke, ne može predstavljati vršenje vlasti, odnosno vršenje "službene dužnosti", polazeći od svrhe i cilja pravnih posljedica osude iz Krivičnog zakona BiH.

Saopštenje Bubića dostavljeno agenciji Srna prenosimo u cijelosti, bez izmjena:

Poslednjih dana svjedoci smo nastavka javnog progona i diskreditovanja predsjednika Milorada Dodika proizvoljnom “argumentacijom” da ne može biti ni predsjednik političke stranke – Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Više nije riječ o sudskim odlukama već kompilacijama “javnih saopštenja” i navodnih “odgovora na upit” Suda Bosne i Hercegovine (BiH) dostavljenih agresivnim portalima, kao što je tekst “Raport donosi eksplozivno tumačenje Suda BiH: Dodik ne može biti ni predsjednik SNSD!”, od 14.10.2025.godine, objavljen od strane Raport.ba. Nije riječ samo o navedenom portalu, već činjenici da su tekst preuzeli i objavili brojni mediji ne samo u BiH već u čitavom regionu.

Proizvoljno se tumače pravne posljedice osude mimo svrhe i cilja odredaba Krivičnog zakona BiH, zanemarujući da se krivične norme tumače gramatički i usko, a ne ekstenzivno.

Komunikacija sudova s javnošću je nužna i važna zbog povjerenja koje javnost treba imati u pravosuđe. Ali kada “saopštenja za javnost”, umjesto obavještenja javnosti o činjenicama i događajima u radu ustanove, sadrže tumačenje zakona (prava) onda je to nedopuštena improvizacija koja ozbiljno narušava princip vladavine prava, a time i autoritet suda. Tumačenje zakona daje se samo u sudskim odlukama. Ovo se prihvata kao aksiom u pravu i ključna premisa nezavisnosti sudija u pojedinačnim predmetima. Štaviše, napušten je zakonodavni okvir koji je omogućavao zauzimanje “opštih pravnih shvatanja” kod tumačenja zakona, od strane krivičnih, građanskih, upravnih odjeljenja sudova ili opšte sjednice sudija. Međutim, u krivičnom postupku, kao i postupku oduzimanja mandata predsjednika Republike Srpske Miloradu Dodiku to se zanemaruje. Pravo se tumači u “saopštenju za javnost” za šta opravdanje ne može biti okolnost da pravne posljedice osude nisu materija za sudsku odluku, već nastupaju po samom zakonu (ex lege).

Politički motivisan obračun nelegitimnog gosp. Schmidta sa predsjednikom Dodikom neistiniti visoki predstavnik preselio je u Sud BiH kako bi se progon kvalifikovao kao pravni postupak za navodno krivično djelo i instrument za oduzimanje mandata, mimo Ustava Republike Srpske (RS). A time i mimo Ustava BiH jer je Ustav RS usaglašen sa Ustavom BiH i prema stavu Venecijanske komisije. Kako sad vidimo, preko tumačenja zakona javnim saopštenjima Suda BiH dugotrajna neprijateljska medijska kampanja evoluirala je u neku vrstu hajke protiv živog čovjeka. Sada je cilj potpuna građanska smrt.

Zanemaren je pravni status političkih stranaka, tj. njihov karakter kao subjekata privatnog, a ne javnog prava. Kao što je poznato društvo, pa i BH društvo, organizovano je u tri sektora, prvom - javnom, te drugom i trećem – privatnom. Najopštije, prvi sektor predstavljen je vršenjem vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska), drugi sektor je tzv. neprofitni i predstavljaju ga udruženja građana i treći sektor je profitni, predstavljen u preduzetničkoj djelatnosti (privredna društva, samostalni preduzetnici). Društvo je stabilnije ako je raspodjela moći između tri sektora uravnoteženija.

Politička stranka, pa i SNSD, prema svojoj pravnoj prirodi je udruženje građana i time privatno-pravni subjekt. Pravne posljedice osude, kako su formulisane u KZ BiH tiču se zabrane vršenja funkcije u prvom sektoru, u vlasti (bilo kojoj od tri grane vlasti), kao zabrana vršenja “službene dužnosti”. Službena dužnost se ne proteže na drugi i treći sektor, na bilo koje poslove/funkcije u udruženjima građana ili privrednim društvima. U ovoj situaciji nije relevantno pitanje prestanka radnog odnosa, ko posljedica osude, jer predsjednik Milorad Dodik nije lice zaposleno u SNSD.

Da je politička stranka udruženje građana i subjekt privatnog prava zaključuje se iz brojnih odluka Ustavnog suda BiH, kao i Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP).

Tako Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U-13/05 (PDP protiv BiH, odluka od 26. 5. 2006.) konstatuje: „Političke stranke su oblik ostvarivanja slobode udruživanja građana radi artikulisanja političkih ciljeva i učešća u političkom životu zemlje. One nisu organi vlasti, ali predstavljaju nezaobilazan element u ostvarivanju demokratskog poretka i volje birača“(stav 29 odluke). Jasno se odvaja politička stranka od javne vlasti – ona je udruženje građana (privatno lice).

Istovrsno stanovište se ponavlja u predmetu AP-953/05 (SNSD protiv BiH, odluka od 02. 02. 2007.) gdje se navodi: „Činjenica da političke stranke imaju važnu ulogu u izbornom procesu i u funkcionisanju demokratskog poretka ne čini ih organima vlasti. One su, međutim, dužne poštovati zakone kojima se uređuje njihovo finansiranje i javno djelovanje“ (stav 23 odluke). Dakle, stranka ima privatnopravni status, ali javne obaveze (transparentnost, zakonitost finansiranja).

Za našu temu važno je i stanovište u predmetu AP-368/10 (SDP BiH protiv CIK-a BiH, odluka od 27. 01. 2011.) koje glasi: „Političke stranke nisu javni organi u smislu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Stoga se odredbe tog zakona ne mogu primjenjivati na njihovo djelovanje, osim u dijelu u kojem javna sredstva podliježu nadzoru u skladu sa zakonom“ (stav 22 odluke).

U navedenim odlukama Ustavni sud BiH samo je recipirao praksu ESLJP, kao npr. u slučaju United Communist Party of Turkey and Others v. Turkey (1998), br. 19392/92, gdje se navodi: „Političke partije su oblik udruživanja privatnih osoba, ali imaju suštinsku ulogu u pravilnom funkcionisanju demokratskog sistema. Bez njih sloboda udruživanja bi bila bez stvarnog značenja u demokratskom društvu (stav 25).

Slično stanovište se iznosi u predmetu Refah Partisi (The Welfare Party) and Others v. Turkey (2003), Veliko vijeće, br. 41340/98 i dr. i glasi: „Političke stranke su oblik udruživanja od posebnog značaja u demokratskom društvu. Iako su subjekti privatnog prava, njihova svrha — osvajanje vlasti kroz izbore i učešće u javnim poslovima — daje im ustavni značaj“ (stav 98).

U predmetu ESLJP Partidul Comunistilor (Nepeceristi) and Ungureanu v. Romania (2005), br. 46626/99 navodi se: „Političke stranke spadaju u sferu slobode udruživanja zajamčene članom 11 Konvencije. Država može zahtijevati registraciju, ali svaka zabrana njihovog djelovanja mora biti izuzetna i proporcionalna“ (stav 27). Dakle, ESLJP stranke eksplicitno smatra udruženjima građana — ne javnim institucijama.

Isto tako ESLJP iznosi stav: „Iako političke partije obavljaju funkcije od javnog značaja, one zadržavaju status udruženja privatnih osoba i ne mogu se tretirati kao državni organi“ (predmet Christian Democratic People’s Party v. Moldova (2006), br. 28793/02, stav 56).

Slijedi da se izvan razumne sumnje može zaključiti da su političke stranke udruženja građana (subjekti privatnog prava), te da bilo koja funkcija u stranci, uključujući i predsjednika stranke, ne može predstavljati vršenje vlasti, odnosno vršenje „službene dužnosti“, polazeći od svrhe i cilja pravnih posljedica osude iz KZ BiH.

Uslov da se subjekt/stranka potpuno ni djelimično ne finansira iz javnih sredstava je bespredmetan s obzirom na bespogovorno izvršavanje volje gosp. Šmita, o zabrani finansiranja SNSD. Iako je zabrana finansiranja suprotna ne samo zakonima već i Ustavu BiH, očigledno se u ovoj situaciji predsjednika Dodika vratila kao bumerang progonitelju. Ko drugom jamu kopa u nju će sam upasti (kad-tad).