ADVERTISEMENT

Oluje uzrokuju najveću ekonomsku štetu od svih ekstremnih prirodnih pojava, pokazuje izvještaj, pri čemu siromašnije ekonomije trpe nesrazmjerno veće posljedice od bogatih industrijalizovanih zemalja. Kada je riječ o broju smrtnih slučajeva, oluje zauzimaju treće mjesto, nakon zemljotresa i ekstremno visokih ili niskih temperatura.

Da li klimatske promjene pogoršavaju oluje?

Godišnji izvještaj, koji su pripremili njemačka nevladina alijansa Bündnis Entwicklung Hilft i Institute for International Law of Peace and Armed Conflict (IFHV) pri Ruhr University Bochum, ove godine je usmjeren na oluje kao jednu od najčešćih i najrazornijih prirodnih opasnosti širom svijeta.

„Svjedočimo povećanju udjela najmoćnijih oluja“, kaže Friederike Otto, klimatološkinja i suosnivačica organizacije World Weather Attribution (WWA), koja je intervjuisana za potrebe izvještaja, prenosi Euronews.

Ona navodi da je za to odgovorna klimatska promjena izazvana ljudskim djelovanjem, prije svega sagorijevanjem fosilnih goriva, koje dovodi do zagrijavanja atmosfere i okeana.

„Kada se tropski ciklon razvije u ovakvim toplijim uslovima, on ima pristup većoj količini energije, što povećava intenzitet brzine njegovih vjetrova i povezanih padavina“, kaže Otto.

Podstaknuti toplom okeanskom vodom, tropski cikloni šire se i na područja koja su ranije bila pošteđena takvih oluja, pomjerajući se prema polovima – što se moglo vidjeti kada je uragan Ophelia pogodio Iberijsko poluostrvo i Irsku 2017. godine.

Više temperature okeana takođe doprinose tome da naglo jačanje oluja postaje sve češće, što dodatno otežava pravovremeno izdavanje upozorenja, navodi se u izvještaju.

Rast temperatura ne čini oluje samo razornijim, već donosi i nove opasnosti. Među njima su povećani rizici od poplava, erozije i klizišta u priobalnim područjima, usljed porasta nivoa mora.

Konvektivni olujni sistemi, koji obuhvataju sve od grmljavinskih oluja do dugotrajnih superćelijskih oluja, takođe donose više padavina zbog klimatskih promjena, jer topliji vazduh može zadržati veću količinu vlage.

Koje zemlje su najugroženije olujama?

Prema Storm Risk Indexu iz izvještaja, koji je procijenio 193 zemlje, samo 10 država nosi najveći dio globalne izloženosti olujama: Filipini, Meksiko, Madagaskar, Mauricijus, Japan, Kina, Mikronezija, SAD, Južna Koreja i Australija.

Samo dvije evropske zemlje nalaze se među prvih 100 najugroženijih kada se posmatraju fizička izloženost i ranjivost društva: Portugal (69. mjesto) i Ukrajina (96. mjesto).

Iako su tropski cikloni rijetki u Evropi, ekstratropski cikloni su mnogo češći. Oni se razvijaju iznad mora, ali su znatno slabiji. Ipak, utiču na vremenske prilike na kopnu.

“Posebno u sjevernoj Evropi bilježimo povećanje broja ovih oluja, što znači da su zime postale mnogo vlažnije“, kaže Otto.

Rizik od oluja nije ravnomjerno raspoređen, pri čemu su priobalni gradovi i ostrva najranjiviji.

„Gradovi poput Njujorka i Bostona, ili Pekinga i Tokija, u budućnosti će se suočavati s tropskim ciklonima“, kaže Otto.

Širi World Risk Index, koji mjeri ukupni rizik od katastrofa izazvanih svim prirodnim opasnostima, među prvih 100 zemalja ima 13 evropskih država. Turska je jedina među prvih 50, na 38. mjestu.

Među prvih 100 nalaze se i Italija (51. mjesto), Grčka (56.), Španija (58.), Francuska (78.), Albanija (81.), Poljand (82.), Portugal (86.), Ujedinjeno Kraljevstvo (89.), Hrvatska (92.), Belgija (94.), Holandija (96.) i Njemačka (99.).

Značaj i ograničenja sistema ranog upozoravanja

“Budući značaj [oluja] ne ogleda se samo u njihovom fizičkom intenzitetu, već i u tome koliko se društva dobro prilagođavaju – kroz otpornu infrastrukturu, preciznije prognoze, sisteme ranog upozoravanja i napore usmjerene na ublažavanje klimatskih promjena“, kaže Otto.

Da bi upozorenja bila efikasna, moraju biti jasno formulisana, doprijeti do marginalizovanih grupa i uzeti u obzir domaćinstva kojima je potrebna aktivna pomoć prilikom evakuacije.

„Sistemi za upozoravanje na oluje moraju smanjivati ranjivost, a ne samo pratiti opasnosti“, navodi se u izvještaju, uz poziv na korišćenje All-Vulnerability Warning Systems (AVWS), koji „uzimaju u obzir sve opasnosti, sve vremenske skale i sve ljude“.

Takvi sistemi mogli bi uzeti u obzir različite faktore – od smanjene pokretljivosti zbog društvenih pravila o odijevanju žena do rizika od pogrešnog tumačenja karata usljed sljepila za boje.

U izvještaju se takođe ukazuje na to da se sistemi upozoravanja uglavnom usredsređuju na vjetar, zanemarujući najveće opasnosti po ljudske živote: poplave i olujne plimne talase.

Budući da oluje često naglo jačaju neposredno uz obalu, njihovo predviđanje može biti veoma teško. Korišćenje multi-hazard early warning systems (MHEWS), koji uzimaju u obzir temperaturu vazduha, vrstu i količinu padavina, brzinu i pravac vjetra, poledicu, munje i tornada, može pomoći u boljoj pripremi i pravovremenom reagovanju.

Kako se zemlje još mogu pripremiti za snažnije oluje?

Iako su zaštitne mjere koje sprovode države na nacionalnom nivou od ključnog značaja za smanjenje razaranja izazvanih olujama, pripremljenost zajednica za katastrofe može pomoći u popunjavanju praznina – na primjer, kada ljudi nemaju pristup radiju ili mobilnom telefonu.

Osiguranje takođe može imati ključnu ulogu nakon oluje. Dok u Global North danas pokriva oko polovinu ukupne štete izazvane olujama, ono je za mnoge ljude u Global South često nedostupno ili preskupo.

To obično usporava napore na obnovi i može dovesti do „spirale siromaštva“ koja traje generacijama, upozorava izvještaj.

U takvim situacijama neformalna razmjena i dijeljenje resursa često moraju nadomjestiti nedostatke sistema, ali raspoloživi resursi lako postaju preopterećeni tokom krize.

Pored unapređenja sistema ranog upozoravanja i pomoći nakon katastrofa, smanjenje emisija gasova s efektom staklene bašte moglo bi usporiti intenziviranje oluja povezano s klimatskim promjenama.

„Posljedice danas već dosežu granice onoga čemu društva mogu da se prilagode, što smo vidjeli i tokom uragana Melissa 2025. godine“, kaže Otto.

„Zato je ograničavanje zagrijavanja na 1,5 °C od ključnog značaja kako bi društva dobila priliku da se prilagode.“