ADVERTISEMENT

Tragedija, koja je izazvala masovne proteste i gnjev javnosti u državi Niger, dogodila se u pritvorskom centru Nigerijskog korpusa sigurnosti i civilne zaštite (NSCDC). Između 50 i 60 lokalnih rudara zbijeno je u malu prostoriju.

Nehumani uslovi

Preživjeli opisuju nehumane uslove u kojima su proveli više od 24 sata. Pri vanjskoj temperaturi većoj od 25 stepeni Celzijusa, vlažnost zraka u ćeliji prešla je 90 posto, što je onemogućilo prirodno hlađenje tijela i dovelo do masovnog toplotnog udara i dehidracije.

"Nikada u životu nisam osjetio takvu vrućinu. Kada bismo se dodirnuli, izgledalo je kao da gori vatra. Jedan od nas se onesvijestio i počeli smo kucati na vrata i tražiti vodu. Stražar je samo pogledao i ponovo zaključao vrata. Tada su ljudi počeli umirati jedan za drugim", ispričao je za BBC preživjeli Usman Muhammad.

Kako su sati prolazili, očajni pritvorenici su u borbi za život počeli piti sopstveni urin i skupljati znoj s tijela kako bi se navlažili.

"Vikali smo i govorili im da ljudi umiru. U jednom trenutku pripadnik obezbjeđenja je došao do vrata, a kada smo mu rekli da ljudi umiru, odgovorio je da to nije njegov problem", posvjedočio je drugi preživjeli, Adamu Isah.

Nakon što su vrata konačno otvorena u četvrtak ujutro, stražare su dočekali stravični prizori beživotnih tijela nagomilanih u ćeliji.

Pritvor i istraga

Uhapšeni pritvorenici bili su lokalni rudari koji traže plemenite metale, a koje vlasti optužuju za nelegalni rad. Nakon masovne smrti, savezne vlasti su prvobitno pokušale opravdati tragikomičnom tvrdnjom da je u ćeliji izbila epidemija difterije, što je izazvalo bijes porodica i napade na javne objekte.

Nakon pritiska javnosti, 24 pripadnika NSCDC-a, uključujući i suspendovanog lokalnog komandanta Suberua Aniviyea, pritvorena su i nalaze se pod istragom.

"Ovo nisu muhe, ovo su bili ljudi. Kako ovo može proći bez kazne?", poručio je guverner države Niger Umaru Bago.

Federalni ministar unutrašnjih poslova Olubunmi Tunji-Ojo formirao je desetočlanu komisiju koja ima rok od dvije sedmice da završi istragu, uz obećanje da niko, bez obzira na funkciju i čin, neće biti zaštićen od krivičnog gonjenja.