ADVERTISEMENT

"Sjedinjene Države sada raspolažu oružjem za kontrolu svemira u orbiti, sposobnim da odbrani oružane snage od neprijateljskih akcija", izjavio je najviši civilni zvaničnik Vazduhoplovstva i Svemirskih snaga (Space Force), čime je Pentagon po prvi put zvanično otvorio svoje karte.

Kada su ga novinari na marginama konferencije pritisli za više detalja, Meink je jasno stavio do znanja da je njegova izjava pažljivo odmjerena od riječi do riječi. Kako je prenio DefenseScoop, američki zvaničnik je odbio da otkrije tehničke karakteristike, datume lansiranja ili to da li je već izvedeno testiranje u realnim uslovima, uz objašnjenje da javno iznošenje takvih detalja ne bi bilo u interesu vojne strategije odvraćanja.

Pravna dimenzija ovog poteza ostavlja širom otvorena vrata za nagađanja o tome kakvo tačno oružje SAD imaju u svemiru. Svemirski sporazum iz 1967. godine izričito zabranjuje isključivo postavljanje nuklearnih bojevih glava i oružja za masovno uništenje u orbitu oko Zemlje. Nijedan član sporazuma ne zabranjuje konvencionalne sisteme, platforme za ometanje ili oružje sa usmjerenom energijom. S obzirom na to da zvanična doktrina Svemirskih snaga definiše "kontrolu svemira" kao upotrebu kinetičkih i nekinetičkih sredstava za degradaciju ili uništavanje neprijateljske infrastrukture, analitičari uveliko razmatraju koje tehnologije stoje iza Meink priznanja.

Elektronsko ratovanje i ometanje radio-frekvencija

Najrealističnija verzija američkog oružja ne uključuje ni eksplozije ni svemirske krhotine. Victoria Samson, šefica za svemirsku bezbjednost u fondaciji Secure World, izjavila je za DefenseOne da je uvjerena kako je riječ o platformi za elektronsko ratovanje i svemirsko ometanje, ocjenjujući Meinkovu izjavu kao izrazito destabilizujuću.

U istom pravcu razmišlja i dr Bleddyn Bowen, vanredni profesor astropolitike na Univerzitetu u Daramu. U izjavi za BBC Radio 4, on je procijenio da se najvjerovatniji scenario odnosi na platformu za elektronsko ratovanje ili ometanje radio-frekvencija - dakle, na nedestruktivno antisatelitsko oružje. Kako je objasnio, ako se presjeku radio-veze nekog satelita, ta letjelica postaje potpuno beskorisna.

U praksi, ovi sistemi ciljaju ili komandne signale sa Zemlje ka letjelici (uplink jamming) ili prenos podataka i slika nazad ka neprijateljskim snagama (downlink jamming). Postavljen direktno u orbitu, takav transmiter može prekinuti čak i komunikaciju između uzastopnih satelita u stranoj floti. Njegova glavna prednost je reverzibilnost: čim se ometač isključi, funkcionalnost se vraća, što omogućava ofanzivne akcije bez fizičkog uništenja hardvera.

Oružje sa usmjerenom energijom i hemijski aerosoli

Druga tehnološka kategorija odnosi se na sisteme sa usmjerenom energijom. Ovoj porodici, kako pokazuju analize portala The War Zone zasnovane na deklasifikovanim dokumentima američke Vojno-obavještajne agencije (DIA), pripadaju laseri za zaslijepljivanje (dazzlers). Pri niskoj snazi, takav sistem privremeno zasljepljuje optičke i infracrvene senzore satelita tačno u trenutku kada on prolazi iznad povjerljive vojne zone.

S druge strane, sistemi veće toplotne snage trajno uništavaju sočiva za posmatranje ili tope fotonaponske panele, čime satelit trajno ostaje bez napajanja.

Isti dokumenti DIA bilježe i oružje na bazi mikrotalasa visoke snage (HPM), koje emituje ciljane elektromagnetne impulse sposobne da sprže unutrašnja kola mete bez vidljivih spoljašnjih oštećenja, kao i upotrebu specijalnih hemijskih aerosola. Ove supstance se prskaju direktno na optička ogledala ili solarne panele, onesposobljavajući letjelicu bez probijanja njene oplate.

Sateliti-lovci i robotske ruke

Dr Bowen za BBC nije isključio ni mogućnost postojanja satelita opremljenih mehaničkim hvataljkama. On se osvrnuo na tehnologiju takozvanih "svemirskih tegljača" koju je ranije demonstrirala Kina, objašnjavajući da vozilo sa robotskom rukom može prići satelitu, zgrabiti ga i odvući u potpuno drugu orbitu - što je sposobnost korisna za čišćenje svemirskog otpada, ali podjednako smrtonosna za funkcionalnu vojnu opremu.

Istovremeno, dr Rod Thornton sa londonskog King's koledža podsjetio je na taktiku kojom se Moskva i Peking služe u posljednjoj deceniji kroz operacije bliskog susreta (RPO). Kako je naglasio, te letjelice izvode opasne manevre i "lijepe se" za zapadne satelite, a u svakom trenutku se mogu pretvoriti u satelite-ubice, bilo tako što će se zabiti u metu ili je blago odgurnuti kako bi se izgubila u dubokom svemiru ili sagorjela u atmosferi.

Sa svoje strane, SAD u geosinhronoj orbiti već imaju aktivan GSSAP program sačinjen od satelita-inspektora koji se kreću paralelno sa stranim letjelicama i detaljno snimaju njihove karakteristike.

Kinetičko oružje (vozila-ubice)

Na najradikalnijem kraju spektra nalaze se vozila za kinetičke udare (Kinetic Kill Vehicles). Dr Bowen ovaj scenario smatra manje vjerovatnim, ali ga ne odbacuje: to bi podrazumijevalo platformu koja ispaljuje projektil sa ciljem da se fizički zabije i uništi neprijateljski satelit ili čak balističku raketu prije nego što se vrati u atmosferu.

Uništavanje u ovim slučajevima ne zahtijeva eksploziv, jer se sudar odvija pri orbitalnim brzinama koje premašuju 27.000 kilometara na sat. Ogromna prepreka ovdje nije pravne, već ekološke prirode. Svaki silovit sudar raspršuje desetine hiljada smrtonosnih krhotina, preteći da izazove takozvani Keslerov sindrom, gdje bi lančani sudari mogli da unište cijele orbitalne visine za decenije koje dolaze.

Upravo zbog toga je Vašington 2022. godine proglasio jednostrani moratorijum na testiranje antisatelitskih projektila sa direktnim usponom koji stvaraju krhotine, ali je taj moratorijum zvanično obavezao samo zemaljske programe testiranja.

Zemaljski projektili i nuklearni "impuls"

Ono što Vašington razvija direktno je povezano sa strategijom Moskve. Dr Thornton je objasnio da je Rusija, vidjevši da NATO raspolaže sa znatno više naprednih satelita, uložila velika sredstva u zemaljske antisatelitske rakete (ASAT), ali i u projektile koji se lansiraju sa velikih visina pomoću borbenih aviona, pokušavajući da "izjednači" situaciju na bojnom polju.

Ovaj britanski analitičar dodao je izuzetno zabrinjavajuće upozorenje o ruskom arsenalu: kao krajnju mjeru, Moskva bi mogla da detonira nuklearno oružje u svemiru. Eksplozija bi oslobodila razorni elektromagnetni impuls (EMP) koji bi spržio sva nezaštićena kola na ogromnoj površini, zasljepljujući kako komercijalne, tako i vojne mreže. S obzirom na to da Rusija ima neuporedivo manje sopstvenih satelita za gubljenje u poređenju sa Zapadom, Moskva bi bila najveći dobitnik u takvom globalnom svemirskom ratu.

Nova realnost u svemiru

Vojni vrh u Vašingtonu počeo je da priprema teren još mjesecima unazad. Šef američke Svemirske komande (SPACECOM), general Stephen Whiting, upozorio je u avgustu da u svemiru više "nema sigurnih luka ni skloništa". Nešto ranije, general-potpukovnik Gregory Gagnon iz Komande borbenih snaga bio je još jasniji: "Ne možete vječno da bježite od siledžije, u nekom trenutku morate da uzvratite udarac".

Javno priznanje Troya Meinka potvrđuje da je ova prekretnica i zvanično završena. Orbite oko Zemlje prestale su da budu isključivo nevidljivi kanali za telekomunikacije i naučne podatke, pretvorivši se u ključno pozorište vojnih operacija u kojem je prvo naoružanje već zauzelo borbene položaje.