Tiha, ali izuzetno snažna i neočekivana religiozna promjena dešava se širom Sjedinjenih Američkih Država, a ubrzava je jedna potpuno nesvakidašnja platforma za vjerska pitanja: društvena mreža TikTok. Mladi Amerikanci, u potrazi za dubljim smislom i duhovnošću, sve više istražuju pravoslavno hrišćanstvo.
ADVERTISEMENT
Ono što je posebno interesantno jeste da sve veći broj američke omladine, koja nema srpsko, grčko, rusko, rumunsko ili drugo tradicionalno pravoslavno porijeklo, masovno prelazi u pravoslavlje. Na internetu, ovaj rastući trend je već dobio svoj specifičan nadimak - "Orthrobros" (Ortobros), što je simpatična igra riječi koja aludira na "Ortros" (pravoslavno jutarnje bogosluženje) i engleski sleng "bro" (brat). Međutim, dok jedni u ovome vide autentično duhovno buđenje omladine, ugledni teolozi i stručnjaci upozoravaju da se iza kulisa krije znatno kompleksnija priča, duboko protkana ekstremnim socijalnim konzervativizmom i stranim geopolitičkim interesima, piše Euronews Srbija.
Na društvenim mrežama poput TikToka i Jutjuba, mladi koji su se preobrazili svakodnevno dijele svoja duhovna putovanja. Objavljuju snimke sa večernjih bogosluženja uz svjetlost svijeća i miris tamjana. Za mnoge od njih privlačnost prevazilazi religijsku dogmu. Oni opisuju pravoslavno hrišćanstvo kao savršeno utočište i alternativu onome što vide kao zamarajuće promjene u savremenoj zapadnoj kulturi. Sveta liturgija, strogi kalendar postova i cjelivanje ikona stvaraju duhovni ritam koji se dramatično razlikuje od svakodnevice. Pravoslavno bogosluženje angažuje sva čula, a za generaciju naviklu da život doživljava kroz ekrane, to opipljivo fizičko iskustvo je izuzetno snažno.
Parohije bilježe drastično pojačano interesovanje, a sveštenstvo primjećuje sve veći broj ljudi ispod 35 godina. Za crkve istorijski vezane isključivo za imigrantske zajednice, ovo predstavlja neočekivanu kulturnu promjenu. Algoritmi modernih mreža paradoksalno odvode mlade ljude oflajn - pravo u stvarne crkvene zajednice.
Ipak, cjelokupna slika nije samo romantična. Na majici koju nosi u svojim videima piše "Ja, grešnik" - ispisano ćirilicom. Njegovo ime je otac Mojsije, a na Jutjubu on ponosno demonstrira podizanje ogromnih tegova u teretani, dok mu na grudima visi veliki pravoslavni krst. Ovaj prikaz sirove mišićne mase uparen je sa onlajn usmenim poučavanjem. Mojsije Mekfirson, koji je napustio protestantizam da bi se pridružio Ruskoj pravoslavnoj crkvi, predstavlja novi, pomalo kontroverzni talas muškaraca koji masovno prelaze u pravoslavlje.
Trend je istaknut u prošlogodišnjoj analizi NewYork Times-a. Zvanični podaci Istraživačkog centra Pju (Pew) pokazuju demografski zaokret: čak 64 odsto pravoslavnih vjernika u SAD danas čine muškarci, u poređenju sa 47 odsto iz 2007. Novi članovi pravoslavlja glasno tvrde da im ono nudi "tvrde istine" i direktno afirmiše muškost, zahtijevajući disciplinu, za razliku od modernih protestantskih megacrkava.
Ovaj masovni fenomen izazvao je žučne debate u akademskim krugovima širom SAD. Glavno pitanje je da li ta slika rigidne crkve, koja promoviše takozvanu toksičnu muškost, zaista odražava pravoslavnu realnost, ili je riječ o opasnom narativu koji direktno služi konzervativnoj agendi Moskovske patrijaršije. Elizabet H. Prodromu, ugledna gostujuća profesorka na Boston koledžu u razgovoru za Kathimerini strogo je upozorila da fenomen "Ortobrosa" ima mračniju geopolitičku pozadinu.
"Njihov prvi susret sa pravoslavljem dešava se onlajn, gdje svako može uzeti mikrofon i reći šta god želi. Moskovska patrijaršija je svjesno uložila ogromne resurse u onlajn platforme kako bi promovisala sopstvenu političku perspektivu - svoj tihi rat protiv Fanara, protiv autokefalnosti u Ukrajini i onoga što nazivaju jeresju ekumenizma", ističe profesorka Prodromu.
Onlajn influenseri koji uvode mlade Amerikance u vjeru često govore o politici na radikalan način. Oni agresivno dijele beskompromisni socijalni konzervativizam, upozoravaju na prijetnje feminizma i homoseksualnosti, te insistiraju na pokrivanju glava žena u crkvama. Čitač Pol, jedan od najgledanijih influensera, u videima nosi mantiju, osuđuje feministički duh vremena i upozorava da "odstupanja od svete tradicije vode u propast". Džordž E. Demakopulos, profesor na Univerzitetu Fordam, naglašava da takav narativ iskrivljuje istoriju.
"Fascinantno je da je Pravoslavna crkva u kasnoj antici bila daleko više rodno ravnopravna nego danas. Ironija leži u tome da novokomponovani 'tradicionalisti' ne žele povratak autentičnoj crkvi, već onoj isključivo patrijarhalnoj verziji koja im politički odgovara", objašnjava Demakopulos za Kathimerini, napominjući da pravoslavni lideri zapravo sistemski odbacuju tezu da je pravoslavlje inherentno vezano za surovu muškost.
Zanimljiv je i širi geopolitički aspekt ove priče. Profesorka Prodromu podsjeća da izvještaji poput onog u "Njujork tajmsu" ponekad pate od lošije statistike, jer su od 35.000 anketiranih samo njih 225 bili pravoslavci. Ipak, koliko duboko seže stvarna "meka moć" Moskve pokazuje podatak da su, usred rata u Ukrajini, ruski sveštenici održavali sastanke u Vašingtonu sa zvaničnicima Bijele kuće. Za Moskovsku patrijaršiju, upozoravaju stručnjaci, danas apsolutno ne postoji razlika između državne i vjerske agende.
Američko pravoslavlje sada balansira na tankoj ivici - dok omladina iskreno bježi od ekrana ka liturgiji, crkva mora da spriječi da se autentična vjera pretvori u puko geopolitičko oružje.