Turska je aktivirala svoj "Plan B" sredinom nedjelje, nakon što je Vašington ćutao o njenom zahtjevu da ga ponovo uključi u program borbenih aviona F-35. Кoristeći dugogodišnji prijateljski stav Velike Britanije prema Ankari, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izabrao je Veliku Britaniju da inicijalno kupi 20 borbenih aviona od evropske zemlje sa rastućom muslimanskom populacijom.
ADVERTISEMENT
Sadržaj bilateralnog sporazuma predviđa da će Turska kupiti 20 borbenih aviona "Jurofajter Tajfun" od Velike Britanije za 8 milijardi funti, dok traži još 24 aviona od zemalja Zaliva. Približavajući se Evropi spolja ka unutra, Ankara je poslala još jednu poruku o produbljivanju odnosa sa NATO-om i Zapadom, međutim, u vrijeme kada strateški cilj akvizicije nije ništa drugo do brzo jačanje turske protivvazdušne odbrane, piše Protothema.
I izraelske vazdušne snage (koje posjeduju stotine F-15, F-16 i F-35), i grčko superoružje sa borbenim avionima Rafal i nadograđenim avionima F-16 Viper, mobilišu Ankaru da traži kompenzaciju u drugim zemljama, posebno kada se čini da ni njen povratak američkom programu F-35 niti domaći lovac "TAI КAAN" ne funkcionišu.
Za britanskog premijera Кira Starmera, sporazum je bio "prekretnica", ali i početna tačka za veće produbljivanje bilateralnih odnosa, iako će Turska dobiti prve avione 2030. godine, a prvi američki F-35 će već biti isporučeni Grčkoj.
Naoružanje i radar
Međutim, obračun u vazduhu neće nužno biti procijenjen samo na osnovu tipa borbenog aviona koji svaka zemlja ima na raspolaganju u tom trenutku, već i na osnovu radarskih sistema i strateškog oružja koje mogu da nose.
Tim prije, kada Turska ima borbene avione stare generacije, kojima je potrebna hitna modernizacija, i dok sporazum o Jurofajteru prolazi kroz širok spektar parametara kako bi bio procjenjen, kao što su:
vrijeme isporuke
podrška
obuka
logistika
sistemi naoružanja
U tom smislu, sporazum Ankare će zapravo biti ocjenjivan na osnovu njegovih tehnoloških specifikacija, odnosno na osnovu toga koji će radarski sistemi ili sistemi naoružanja biti integrisani u avione Jurofajtere koje je naručila Velika Britanija, piše "Protothema".
Već sada je jedno od prvih pitanja da li će verzija, za koju je Turska pristala, imati najsavremeniji AESA radarski sistem, koji pokazuje niz komparativnih prednosti, kao što su:
elektronsko skeniranje, tj. nije potrebno mehaničko pomjeranje antene za promjenu režima rada rada
veći radijus pretraživanja
veća otpornost na smetnje i mogućnost istovremenog praćenja, praćenja i zaključavanja više ciljeva
Treba napomenuti da grčki Rafal avioni posjeduju ovu posebnu radarsku tehnologiju, koja je tehnološki sazrela i jedan je od jakih elemenata koji ih čini neranjivim. Do danas nije bilo zvanične objave iz Turske u vezi sa radarskim sistemima novih lovačkih aviona.
Shodno tome, nije poznato da li će novi lovac Jurofajter Tajfun od samog početka uključivati AESA sistem, jer bi suprotno predstavljalo veliki nedostatak za susjednu zemlju.
Međutim, čak i ako Turska uspije da nabavi svojih 20 novih lovačkih aviona od Velike Britanije, ova kombinacija ne može zaustaviti grčke lovce, jer će se slučaj ekvivalencije između Grčke i Turske u vazduhu odlučivati o jednom od novih strateških oružja, naime o raketi "MBDA Meteor (BVR)" .
Iako je Turska izrazila želju da integriše raketu "METEOR" u svoj novi Jurofajter, takva perspektiva je izazvala mnogo reakcija, uglavnom sa grčke strane. U međuvremenu, informacije koje je prenijela Ankara žele da su Turci razgovarali o nabavci "METEOR-a" za svoje nove lovačke avione, bez jasnog pojašnjenja da li će se to odnositi na cijelu silu, odnosno od prvog britanskog lovačkog aviona koji će se pridružiti turskoj vatrenoj moći.
Naprotiv, finansijski troškovi i vrijeme integracije raketa "METEOR" će na kraju odrediti turske sposobnosti vazdušnog odvraćanja, jer u slučaju da nabavka raketa "METEOR" uslijedi nakon njihove faze nadogradnje, očekuje se da će stvari ići još glatko - i posebno sporije - za Atinu, kao i vrijeme koje će sada teći u njenu korist, a ne protiv nje.