ADVERTISEMENT

Ravne ostrige su u problemima. Nekada obilne u Evropi, prekomjerni izlov, bolesti i invazivne vrste ugrozili su populacije širom kontinenta.

Neke od rijetkih preostalih prirodno prisutnih populacija bez bolesti nalaze se u Švedskoj i Norveškoj.

Nedavno je Norveški direktorat za ribarstvo objavio prijedlog za zaštitu ravnih ostriga u Norveškoj. Ali lokalni istraživači vjeruju da je potrebno učiniti više kako bi se ograničio izlov i osiguralo da zdrave populacije ostanu netaknute.

Teška situacija ravnih ostriga

Ploščate ostrige su porijeklom iz Evrope i uobičajene su u regiji od prahistorije.

„Ne možemo ni shvatiti koliko je bilo obilno“, kaže Philine Zu Ermgassen, nezavisna konsultantica i počasna istraživačica na Univerzitetu u Edinburghu, koja je proteklu deceniju provela radeći na restauraciji ravnih ostriga u Evropi. Ona i njen tim su proveli historijske analize i otkrili da su nekada postojale desetine hektara gustih grebena sa ostrigama „nagomilanim jedna na drugu“.

Međutim, oko 17. vijeka, ljudi su počeli prekomjerno iskorištavati ostrige, posebno kada je kraljevska porodica stekla novo poštovanje prema ovim mekušcima.

„Kada su francuski kraljevi otkrili ostrige, odjednom su one od hrane siromašnih ljudi duž obalnih područja postale hrana za plemstvo i francuske kraljeve“, objašnjava Ane Timenes Laugen, profesorica morske ekologije na Univerzitetu Agder (UiA) u Kristiansandu u Norveškoj. „Onda je odjednom došlo do mnogo većeg prekomjernog iskorištavanja.“

Ovo prekomjerno iskorištavanje nastavilo se kroz vijekove: većina ostriga u Evropi je opala kao rezultat prekomjernog izlova. Da stvar bude gora, 1980-ih je uveden parazit koji je desetkovao populacije plosnatih ostriga širom Evrope.

Sada je ostalo samo nekoliko zdravih populacija, prvenstveno u Švedskoj i Norveškoj. Nedavno istraživanje u južnoj Norveškoj, koje su proveli istraživači sa UiA, a koje još nije objavljeno, procijenilo je 373 različite lokacije u Norveškoj. Pronašli su plosnate ostrige samo na oko trećini lokacija, a samo jedan posto lokacija je bilo gusto naseljeno, što ukazuje na ranjivost vrste.

I dok su plosnate ostrige nedavno reklasificirane iz "skoro ugroženih" u "najmanje zabrinjavajuće" na Norveškoj crvenoj listi, istraživači i Direktorat vjeruju da ova klasifikacija potkopava napore za očuvanje smanjujući percipiranu hitnost djelovanja.

„Postoji jasno razumijevanje da je ovo vrsta koju vrijedi sačuvati i da bi lokalne mjere mogle biti neophodne kako bi se osigurale zdrave i otporne populacije“, kaže Njål (Njaal) Wang Andersen, viši savjetnik u Norveškoj direkciji za ribarstvo, Odjeljenju za upravljanje ribarstvom i propise.

"Jedinstvena međunarodna odgovornost"

Iako se neke plosnate ostrige jedu, ove ostrige se obično ne nalaze u restoranima. Ali to ne znači da nisu ključna stvorenja. Poput drugih školjkaša, one se hrane filtriranjem, pomažući u čišćenju vode okeana. Također spadaju pod zastavu „inženjera ekosistema“ ili organizama koji imaju veliki utjecaj na svoja staništa.

„Većina ljudi ih ne prepoznaje kao vrstu, ali još manje ljudi ih prepoznaje kao graditelje staništa“, kaže Ermgassen.

Ostrige formiraju grebene koji su važna staništa za druge vrste.

„One stvaraju životinjske šume i/ili strukture koje stvaraju stanište za druge vrste, za skrivanje ili naseljavanje“, kaže Johanna Marcussen, doktorandica na univerzitetu. „Kada uzmete greben ostriga, tamo ima puno života.“

Prirodno formirani grebeni kamenica su također vrlo rijetki danas. Na ovim grebenima, kamenice su prisutne ne samo kao vrsta, već i kao stanište. Ermgassen objašnjava da postoje populacije koje grade grebene u malom obimu u Francuskoj, Škotskoj i Irskoj, ali Norveška se ističe.

„Zaista je rijetko pronaći populacije gdje dobijete 50 ili više kamenica po kvadratnom metru, Norveška je prilično jedinstvena po tome“, kaže ona, napominjući da su ova staništa „vrijedna njegovanja“.

Postoje napori širom Evrope da se sačuvaju i obnove plosnate kamenice. Ali istraživači UiA vjeruju da Norveška ima međunarodnu odgovornost da sačuva svoje populacije.

„Mi smo domaćini nekih od posljednjih preostalih grebena ili staništa plosnatih kamenica“, kaže Molly Reamon, doktorandica na UiA. „Veoma je korisno raditi s njima.“

Ključ za očuvanje kamenica

Trenutno je Agder „zona zabranjenog lova“, što znači da je ulov potpuno zabranjen. Institut za istraživanje mora ima strogi program nadzora za praćenje kamenica i provjeru napredovanja bolesti.

Norveška direkcija za ribarstvo također je nedavno objavila prijedlog koji uključuje mjere za buduću zaštitu, naime dodavanje još jedne "zone zabrane lova", djelomičnu zabranu ribolova u dva mala područja.

"Drago nam je što direkcija za ribarstvo nešto radi, ali to je daleko od dovoljno", kaže Marcussen.

Istraživači UiA-e zalažu se za veću svijest, očuvanje, a također i podatke. Iako pohvaljuju prijedlog ribarstva, i dalje vide potrebu za još sveobuhvatnijim mjerama. Zaštićena područja trebala bi biti rasprostranjenija jer je povezanost važna za obnovu ostriga.

"Ne možete samo obnoviti male dijelove staništa, oni nisu dovoljno otporni", objašnjava Ermgassen, koji nije bio uključen u prijedlog. "Ako govorimo o oporavku ekosistema, potrebno je da populacije i grebeni budu povezani u prostoru kako bi mogli međusobno komunicirati."

Istraživači UiA-e također pozivaju ribarstvo da uvede nacionalnu ili regionalnu zabranu izlova. To bi moglo trajati od tri do deset godina i osiguralo bi da se već smanjena zdrava populacija ne smanji još više prije nego što bude dovoljno podataka.

Kako Andersen objašnjava, odabrali su to jedno područje jer ima jednu od najgušćih i najunikatnijih populacija, dok druga područja nemaju naznaka prekomjernog izlova. „Provođenje potpune zabrane bilo bi teško i ne nužno opravdano“, kaže on.

Direkcija još nije zaključila stvar, jer će im trebati vremena da pregledaju komentare javnosti prije nego što podnesu konačnu preporuku Ministarstvu trgovine, industrije i ribarstva. Naglašava da su zakonske ovlasti Direkcije ograničene na reguliranje aktivnosti izlova. Ako je potrebna zaštita od drugih pritisaka, poput razvoja, zagađenja ili prometa, to spada u nadležnost tijela za zaštitu okoliša.

„Naš cilj je primijeniti proporcionalnu i na znanju zasnovanu regulaciju: dovoljno snažnu da zaštiti vrstu tamo gdje je najugroženija, ali i praktičnu i provedivu u područjima gdje su populacije stabilne i nisu pod pritiskom izlova“, napisao je u e-poruci Euronewsu.

Pored opipljivih ograničenja i akcija, istraživači Univerziteta u Alabami naglašavaju da je reputacija također važna. Ljudi često brkaju plosnate ostrige s invazivnim pacifičkim ostrigama, koje mogu izazvati haos u ekosistemima.

„One imaju ovu vrlo negativnu povezanost s pacifičkom ostrigom, a onda automatski imaju vrlo negativnu povezanost s ostrigom općenito“, kaže Reamon. „Većina ljudi u Norveškoj ne zna da plosnate ostrige postoje.“