ADVERTISEMENT

U svom "pismu", kako ga je nazvao, Trump je tvrdio da bi stroge carine na Kinu, u kombinaciji sa momentalnim prekidom svih kupovina ruske nafte, bile od "velike pomoći" za okončanje "ovog smrtonosnog, ali besmislenog rata".

"Kina ima snažnu kontrolu, pa čak i stisak, nad Rusijom, a ove moćne carine će slomiti taj stisak", napisao je.

Vrijeme Trampovog zahtjeva bilo je upadljivo: stigao je usred sve većih napora za koordinaciju između obje strane Atlantika kako bi se pojačao ekonomski pritisak na Kremlj i natjeralo predsjednika Vladimira Putina da sjedne za pregovarački sto, piše Euronews.

Prošle nedjelje, američki ministar finansija Scott Bessent sastao se sa evropskim izaslanikom za sankcije Davidom O'Sullivanom u Vašingtonu, dok se američki ministar energetike Chris Wright sastao sa visokom predstavnicom Kajom Kallas i komesarom za energetiku Danom Jorgensenom u Briselu. U petak su ministri finansija G7 održali telefonski sastanak posvećen sankcijama.

Međutim, Trumpova poruka je uništila nade da bi uskoro mogla da se formira nova zajednička linija fronta.

Dok je Brisel izrazio spremnost da ubrza postupno ukidanje korišćenja ruskih fosilnih goriva, prilično odlučno je odbacio zahtjev za trocifrenim carinama.

"Sve nove mjere koje će biti najavljene u okviru 19. paketa sankcija biće u potpunosti usklađene s pravilima i procedurama EU, posebno s dugogodišnjim načelom da se naše sankcije ne primjenjuju van teritorije EU", rekao je portparol Evropske komisije.

U neformalnim razgovorima, diplomate su bile iskrenije - nema šanse.

Pravno tumačenje

Postoje najmanje tri ključna razloga zašto blok neće krenuti putem "sve ili ništa" koji predlaže Trump.

Prvo, EU pravi jasnu razliku između carina, koje su trgovinski instrument, i sankcija, koje su instrument spoljne politike.

Evropska komisija, koja određuje trgovinsku politiku za 27 država članica, uvodi carine kako bi odgovorila na konkretne slučajeve tržišnih poremećaja, najčešće zbog nepoštene konkurencije. Te carine se uglavnom zasnivaju na rezultatima detaljne istrage koja traje mjesecima i u skladu su s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Čak i kada je Komisija predložila visoke carine na ruske poljoprivredne proizvode, čime je ojačan režim sankcija, to je učinjeno pod izgovorom zaštite domaćih poljoprivrednika od ruskog viška proizvodnje i nezakonitog prisvajanja ukrajinskog žita.

Za razliku od toga, Trump ne pravi razliku između ova dva instrumenta. Za njega su carine sankcije – i obrnuto.

Traump je koristio carine za postizanje različitih ciljeva, kao što su prisiljavanje zemalja na nepovoljne sporazume, podsticanje američkih firmi da vrate proizvodnju u SAD, povećanje budžetskih prihoda, kažnjavanje Indije zbog kupovine ruske nafte i kritikovanje sudskog procesa protiv bivšeg predsjednika Brazila Jaira Bolsonara.

Ranije ove godine, Bijela kuća je pokrenula potpuni trgovinski rat sa Kinom, pri čemu su carine dostigle čak 145 odsto, što je praktično onemogućilo trgovinu. Pod pritiskom, dvije strane su ušle u primirje kako bi pregovarale o stabilnom sporazumu. Kao rezultat toga, SAD su snizile carine na 30 odsto – što je daleko ispod nivoa od 100 odsto koji se sada očekuje od Evrope.

Trumpov pristup carinama bez ograničenja izazvao je brojne kritike, što je dovelo do sudskog procesa koji sada ide pred Vrhovni sud i prijeti da ugrozi njegovu cijelu agendu.

"EU bi trebalo da izbegne sveobuhvatne kaznene carine na Kinu u obimu koji predlaže gospodin Trump. Takve mjere bi potkopale globalni trgovinski sistem i vjerovatnije naškodile evropskoj ekonomiji nego što bi oslabele Rusiju. Carine koje nisu u skladu s pravilima Svjetske trgovinske ogranizcije nisu pravi put", rekao je Engin Eroglu, njemački poslanik i predsjedavajući delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa Kinom.

Različiti pogledi

Drugo, EU nema politički konsenzus da pokrene tako neviđeno i radikalno ofanzivu protiv Kine, jednog od svojih najvećih trgovinskih partnera.

Iako su države članice poslednjih godina zaoštrile svoj stav prema Pekingu, frustrirane zbog industrijskih viškova, diskriminatornih propisa i manipulacije informacijama, nikada nisu bile u potpunosti usaglašene.

Podjele su izbile na površinu 2024. godine kada je Brisel predložio uvođenje carina na električna vozila proizvedena u Kini kako bi se ublažili efekti subvencija. Te carine, koje su se kretale od 7,8 odsto do 35,3 odsto, smatrane su testom za agendu Ursule von der Leyen o "smanjenju rizika" (de-risking).

Na dan donošenja konačne odluke, 10 zemalja glasalo je za mjere, 12 je bilo uzdržano, a pet — uključujući Njemačku — bilo je protiv. (Komisija je tada prekinula zastoj.)

Ova podjela, koja je dospjela na naslovne strane i koju su stručnjaci povezali sa zakulisnim lobiranjem Pekinga, sažela je borbu Unije da postigne jedinstvo.

Iako je EU više puta optužila Kinu da je "ključni pomagač" ruske invazije na Ukrajinu i da isporučuje 80 odsto komponenti potrebnih za proizvodnju oružja, nikada nije preduzela odlučne korake da ograniči trgovinske odnose s Kinom kao posljedicu toga.

"Instrument protiv zaobilaženja sankcija" (Anti-Circumvention Tool), koji može zabraniti prodaju, isporuku i prenos osjetljive robe i tehnologije bilo kojoj zemlji za koju se sumnja da pomaže ruskoj ratnoj mašineriji, ostao je neiskorišćen od uvođenja prije dvije godine. Taj mehanizam, koji zapravo funkcioniše kao sekundarne sankcije, zahtijeva jednoglasnost svih 27 država članica.

Umjesto toga, EU se odlučila da stavi na crnu listu ograničen broj odabranih entiteta iz Kine i Hongkonga. Prelazak sa takvog selektivnog pristupa na carine od 100 odsto — preko noći — bio bi, blago rečeno, malo vjerovatan.

Oko za oko

Treće, EU je savršeno svjesna rizika koji su u igri.

Kina je poznata po tome što uzvraća mjerama odmazde na svaku stranu odluku koju smatra štetnom po svoje nacionalne interese. U slučaju električnih vozila, Peking je pokrenuo istrage o uvozu svinjskog mesa, mliječnih proizvoda i konjaka iz EU, što je Brisel odbacio kao neosnovano.

Na proljeće je Kina otišla korak dalje, kada je ograničila izvoz sedam rijetkih zemnih elemenata koji su ključni za auto-industriju, energetiku, tehnologiju i sektor odbrane. Taj potez se vremenski poklopio s Trumpovim "recipročnim" carinama, ali je imao globalne posljedice.

Von der Leyen je te restrikcije nazvala "ucjenom" i na kraju pregovarala o rješenju koje bi ublažilo posljedice po evropsku industriju. Ipak, pokazivanje sile uzdrmalo je evropske prestonice, koje su jasno vidjele s kakvom lakoćom Peking može izazvati ekonomsku štetu — jednim potezom olovke.

Nakon Trumpovog prijedloga, Kina nije dugo čekala da upozori sve koji bi mogli razmišljati o carinama od 100 odsto: uradite to na sopstveni rizik.

"Kina se odlučno protivi tome da određena strana ovu temu usmjerava ka Kini i da zloupotrebljava nezakonite jednostrane sankcije i princip eksteritorijalne nadležnosti protiv Kine. Ako budu povrijeđena legitimna prava i interesi Kine, ona će odlučno preduzeti kontramere kako bi zaštitila svoj suverenitet, bezbjednost i razvojne interese", izjavio je u ponedeljak portparol kineskog ministarstva spoljnih poslova Lin Jian.

Sa ekonomskom stagnacijom kod kuće i trgovinskim tenzijama u inostranstvu, malo je vjerovatno da će EU imati dovoljno hrabrosti za politiku tolikog intenziteta — naročito s obzirom na Trumpovu istoriju povlačenja ranije najavljenih sankcija, što bi moglo ostaviti Evropljane na cjedilu.

"Trumpovi maksimalistički zahtjevi samo pokazuju da on zapravo nije ozbiljan u vezi sa ekonomskim pritiskom na Rusiju. Njegovi samonametnuti rokovi su prošli bez ikakve akcije. Time što američke sankcije uslovljava učešćem svih NATO zemalja, jasno je da očekuje da se ništa zapravo i ne desi", izjavila je Maria Shagina, viša saradnica Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), za Euronews.