ADVERTISEMENT

U 2023. godini čak 15 posto zaposlenih, odnosno oko 42 miliona ljudi, nije bilo u mogućnosti da ode na sedam dana odmora van kuće.

Iako se ovaj procenat na prvi pogled možda ne čini visokim, iza njega se krije zabrinjavajući trend porasta tzv. "prazničnog siromaštva" među radnicima, koje traje već treću godinu zaredom.

Samo godinu ranije, taj broj je iznosio 41,5 miliona, što znači da je za samo 12 mjeseci više od milion dodatnih radnika ostalo bez mogućnosti da ode na kratki godišnji odmor, piše Euronews.com.

Najveće ekonomije EU s milionima radnika bez odmora

Podaci pokazuju da su čak i radnici u najjačim evropskim ekonomijama pogođeni ovim problemom. Italija prednjači među tzv. "Velikom četvorkom" s 6,2 miliona zaposlenih koji si ne mogu priuštiti sedmicu dana odmora. Slijede Njemačka (5,8 miliona), Španija (5,6 miliona) i Francuska (5,1 milion).

U Rumuniji i Poljskoj više od 3,5 miliona radnika suočeno je s ovim oblikom siromaštva, dok u Mađarskoj i Portugalu ta brojka prelazi 1,5 miliona.

U bogatijim državama poput Nizozemske i Austrije, i dalje više od 550.000 radnika ne može sebi priuštiti osnovni odmor, uprkos zaposlenju.

Istočno-zapadni jaz i nerastuća jednakost

Najveća stopa radnika koji si ne mogu priuštiti odmor zabilježena je u Rumuniji (32 posto), a slijede Mađarska (26 posto), Bugarska (24 posto), Portugal i Kipar (po 23 posto) te Slovačka (22 posto).

S druge strane, najniže stope bilježe Finska, Švedska, Danska, Nizozemska, Luksemburg i Slovenija, gdje između 5 posto i 7 posto radnika nije moglo otići na odmor.

U Češkoj, Austriji i Belgiji taj broj je ispod 10 posto.

ETUC: Prazničko siromaštvo je simptom dublje krize

Generalna sekretarka ETUC-a Esther Lynch upozorava da "raditi cijelu godinu, a ne moći sebi priuštiti odmor, nije samo lični problem, već simptom ozbiljne ekonomske nejednakosti".

"Odmor s porodicom ili prijateljima važan je za fizičko i mentalno zdravlje i dio je evropskog društvenog ugovora koji se ubrzano raspada", poručila je Lynch.

ETUC naglašava da je do ovakvih rezultata došlo zbog kombinacije rastućih troškova smještaja, prevoza i hrane s jedne strane, te smanjenja kupovne moći radnika i rastuće ekonomske nejednakosti s druge strane.

Statistika također pokazuje da postoji umjereno jaka negativna korelacija između visine neto zarade i mogućnosti odlaska na odmor, što znači da što su niže plate, to je veća vjerovatnoća da radnik neće moći otići na godišnji odmor – ni na sedam dana.