ADVERTISEMENT

Ipak, uprkos kritikama Merzovih prijedloga i njegove spremnosti na saradnju sa ekstremnom desnicom, i druge političke stranke u Njemačkoj su takođe pozvale na strože migracione zakone, piše Euronews. Aktuelni kancelar Olaf Scholz i Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) zajedno sa Zelenima pomjerili su se udesno po pitanju migracija, obećavajući ubrzane i pojačane deportacije iz Njemačke.

Euronews je želio da razjasni zašto i etablirane i populističke stranke koriste deportacije kao rješenje migracione debate i kao metod privlačenja birača.

Situacija koja "ne funkcioniše"?

Poslanik CDU-a Christoph De Vries rekao je za Euronews da trenutni evropski model deportacija nije funkcionalan i da je promjena hitno potrebna.

Deportacija je zakonski proces izbacivanja stranaca koji nemaju zakonsko pravo da ostanu – obično se radi o osobama čiji su zahtjevi za azil odbijeni, onima koji nemaju važeće boravišne dozvole, ili stranim državljanima koji su osuđeni za ozbiljna krivična djela.

Njemački model deportacija prati nacionalne i zakone EU, pri čemu 27 članica Unije ima fleksibilnost u primjeni pravila o deportaciji.

Tokom 2023. godine, Njemačka je deportovala oko 16.430 ljudi – što je značajan porast u odnosu na prethodne godine. U prvih 11 mjeseci 2024. godine, iz Njemačke je deportovano ukupno 18.384 osoba. Uprkos tome, političari se zalažu za veći broj deportacija.

Scholz i Merz obećali da neće sarađivati sa ekstremnom desnicom

Prema riječima De Vriesa, deportacije se ne sprovode uvijek, jer "do 60 odsto" došljaka namjerno uništava svoje pasoše pri ulasku u Njemačku, što otežava vlastima da utvrde njihove identitete.

Ostale prepreke uključuju nedostatak saradnje od strane zemalja u koje neko treba da bude vraćen.

"Zemlje porijekla često odbijaju da prihvate svoje državljane, iako su to zakonski obavezne prema međunarodnom pravu. I naravno, često imamo situacije u kojima osobe podložne deportaciji izbjegavaju to jednostavno skrivanjem ili ne sarađuju kada policija dođe. Ako ljudi steknu utisak da strani državljani koji moraju da napuste zemlju ostaju bez obzira na ishod svojih azilskih procedura, to potkopava povjerenje u vladavinu prava. Zato moramo da unaprijedimo ovu oblast", rekao je De Vries.

Stručnjak za migraciono pravo Daniel Thym krivi "spor" rad vlasti za mane u njemačkom sistemu deportacija. Prema njegovim riječima, agencije ne sarađuju efikasno, previše je slučajeva i procedure su bespotrebno složene.

"To stvara opštu situaciju koja jednostavno ne funkcioniše", rekao je Thym.

Azilanti nasuprot kvalifikovanih radnika

Prema riječima De Vriesa, postoji razlika između azilanata i kvalifikovanih radnika — drugo je ono što Njemačka zapravo treba.

De Vries kaže da azilanti dolaze u velikim brojevima i obično opterećuju socijalne sisteme umjesto da ulaze na tržište rada, a statistika pokazuje da migranti koji traže azil često više zavise od njemačkog socijalnog sistema.

"Ovi ljudi ne govore njemački, inicijalno su nezaposleni, država im obezbjeđuje smještaj, i takođe koriste vrlo velikodušne socijalne beneficije u Njemačkoj. To su dvije potpuno različite vrste migracija", rekao je De Vries.

Kvalifikovani radnici koji su potrebni "ne dolaze jer Njemačka nije atraktivna destinacija za njih. Previše je birokratska, a naši administrativni procesi su previše složeni“, rekao je on.

Vlada nije učinila dovoljno da privuče kvalifikovane radnike, smatra De Vries. Pored toga, tvrdi da politička debata često stapa ove dvije kategorije.

"Hitno moramo da odvojimo ove dvije stvari (azilante i kvalifikovane radnike). Ne smijemo ih miješati. Moramo strogo da ograničimo i smanjimo migraciju azilanata, a istovremeno privući više kvalifikovanih radnika", rekao je De Vris.

Nedostatak pritvorskih centara

Prema podacima njemačkog Ministarstva unutrašnjih poslova, oko 60 odsto deportacija propadne. U međuvremenu, osobe koje nisu deportovane moraju biti smještene negdje, što dodatno komplikuje već složeno pitanje.

I De Vries i šef najveće njemačke policijske sindikalne organizacije Andreas Roßkopf smatraju da nema dovoljno mjesta za pritvor za migrante koji su označeni za deportaciju.

De Vries navodi da je "oko 225.000 ljudi u Njemačkoj koji moraju da napuste zemlju, od kojih je oko 45.000 podložnih obaveznoj deportaciji". Međutim, u stvarnosti postoji samo nekoliko stotina mjesta za pritvor za deportaciju.

Još jedan faktor, kako kaže De Vries, jeste nedostatak saradnje između saveznih zemalja, koje su odgovorne za sprovođenje deportacija, i savezne vlade.

Kako vlasti ne mogu da zadrže osobe koje žele da deportuju, Roßkopf je objasnio, mnogi traže načine da izbjegnu deportaciju ili se skriju. On smatra da vlasti moraju značajno da povećaju broj mjesta za pritvor kako bi zadržale povratnike i kriminalce i efikasno sprovele deportacije.

"Pored toga, hitno su nam potrebni sporazumi sa zemljama porijekla i trećim zemljama kako bi se osiguralo da (ove kategorije deportovanih) mogu da budu vraćene. To znači da ove zemlje moraju takođe da pristanu da ih prihvate", rekao je on.

Pitanje deportacije postalo je vrlo vidljivo u Njemačkoj nakon niza smrtonosnih napada u gradovima Solingen i Aschaffenburg. U oba slučaja, osumnjičeni je bio migrant koji je trebalo da bude deportovan.

Napad u Solingenu, u kojem su tri osobe poginule, a osam je povrijeđeno, navodno je izveo sirijski državljanin čija deportacija u Bugarsku je bila zakazana. Na dan njegove deportacije, vlasti nisu mogle da ga lociraju.

Iako postoji dovoljno osoblja za sprovođenje deportacija, Roßkopf je rekao da mora biti bolje koordinacije između vlasti.

Merzove mjere za zaoštravanje migracionih pravila možda su izazvale reakcije, ali prema Roßkopfu, mnogi elementi u tim mjerama nisu bili novi.

Međutim, jedan od Merzovih prijedloga — konkretno odbijanje osoba bez validnih ulaznih dokumenata na njemačkim granicama — protivrječi zakonodavstvu o azilu na nivou Evrope.

"Potrebna nam je pravna sigurnost. Ako to bude obezbijeđeno i naše kolege mogu da rade unutar jasnog pravnog okvira, to bi sigurno bila mjera za dalje smanjenje migracija", rekao je on.

Elementi Merzovih migracionih prijedloga uključuju trenutni pritvor za osobe koje su označene za deportaciju, povećanje broja mjesta za pritvor i svakodnevne deportacije.

Merz je predložio da "opasne osobe" koje moraju da napuste zemlju ostanu u "neodređenom pritvoru" dok se ne vrate u svoju matičnu zemlju dobrovoljno ili budu deportovane. Takođe, Merz je argumentovao da bi policijske ovlašćenja u njemačkim saveznim državama trebalo ojačati kako bi se sprovela deportacija.

Evropski problem?

Diskusija o migracijama i deportacijama nije ograničena samo na Njemačku.

"Mislim da moramo biti vrlo otvoreni i iskreni u ovoj diskusiji: deportacije ne funkcionišu zadovoljavajuće ni u jednoj zemlji članici EU. I to nas u CDU-u dovodi do zaključka da moramo da zaustavimo ilegalnu imigraciju u Njemačku, ali prije svega u cijelu Evropu, jer vidimo koliko je teško sprovesti deportacije. Jednom kada ljudi uđu, pravne i praktične prepreke za deportaciju su toliko velike da nikada nećemo moći da ih sprovedemo zadovoljavajuće, kako bi to bilo potrebno i poželjno", rekao je De Vries.

CDU se nada da će, ako bude uspješna u zaustavljanju migracija na njemačkim granicama, njihovi planovi stvoriti "domino efekat" na granicama Evropske unije, tako da ljudi "prestanu da putuju kada znaju da nemaju šanse da uđu u Njemačku, Francusku ili Španiju".

Prema De Vriesu, evropske zemlje treba da sarađuju kako bi riješile pitanje azila. Ukoliko mejnstrim stranke ne riješe mane u azilskoj politici, desničarske populističke stranke će se predstaviti kao odgovor na problem.

"Treba da postoje isti uslovi za sve koji traže azil i zaštitu širom Evrope", rekao je De Vries.

Potreban nam je jasno podijeljen sistem za sve, tvrdi Roßkopf.

"Moramo bolje da zaštitimo spoljne granice Evrope. To zahtijeva značajno jačanje Frontexa, koji mora da sarađuje sa nacionalnim vladama kako bi obezbijedio bolju zaštitu granica — inače, slobodno kretanje unutar Evrope je ugroženo", tvrdi on.

Uprkos tome, kritičari smatraju da Merzovi predlozi protivrječe zakonodavstvu EU i da rizikuju da naljute druge članice koje se protive promjenama zajedničke azilske politike.

Thym kaže da, kako bi zaobišao poteškoće, Mercz želi da stvori "vanrednu klauzulu u evropskim ugovorima. Kao što Italija više ne poštuje iste".

"Međutim, da li je ovo u skladu sa zakonom ne može se definitivno predvidjeti. Postoje neki argumenti u njegovu korist, ali mnogo više protiv", zaključuje on.