Lideri EU nisu pokazali spremnost da odstupe od svojih pozicija u pregovorima o narednom dugoročnom budžetu Unije. Istovremeno, sve otvorenije izražavaju sumnju da bi dogovor mogao biti postignut do kraja godine. Takvo odlaganje izazvalo bi značajne zastoje i poklopilo se s nizom nacionalnih izbora.

Do sada su države članice bile opredijeljene za postizanje konačnog dogovora do decembra 2026. godine. Međutim, na samitu održanom u četvrtak u Briselu, na kojem su pregovori trajali duže nego što je očekivano, sve više vlada postavlja pitanje da li je takav rok zaista neophodan, piše Euronews.

„Nećemo postići dogovor ovog mjeseca. Ni sljedećeg. Ne znam čak ni da li je moguće postići dogovor do kraja godine“, izjavio je švedski premijer u tehničkom mandatu Ulf Kristersson. „Mislim da nam se ne žuri.“

Predsjednik Evropskog savjeta Antonio Costa već mjesecima ponavlja da lideri moraju jednoglasno usvojiti naredni sedmogodišnji budžet, poznat kao Višegodišnji finansijski okvir (MFF), najkasnije do decembra.

Upozorava da, ukoliko se pregovori nastave i tokom 2027. godine, neće biti dovoljno vremena za završetak složenog zakonodavnog postupka neophodnog da budžet počne da se primjenjuje 1. januara 2028. godine.

Nakon samita koji nije donio konkretan rezultat, Costa će preuzeti vođenje pregovora, što se i očekivalo. Kompromisni prijedlog irskog predsjedavanja, kojim je predloženo smanjenje ukupnog obima budžeta za 141 milijardu evra, uglavnom je odbačen.

Predsjednik Evropskog savjeta trebalo bi da za nekoliko sedmica predstavi novi pregovarački prijedlog, koji će se, prema očekivanjima, zasnivati na potpuno drugačijem pristupu od irskog. Lideri EU pozvani su na vanredni samit 26. novembra.

Očekuje se da Costa u novom prijedlogu nastoji da zadrži niske nacionalne doprinose, predvidi uvođenje novih poreza na nivou EU za finansiranje budžeta i sačuva dovoljno fleksibilnosti za nepredviđene troškove. Upravo je prostor za takve rashode u irskom prijedlogu bio značajno smanjen.

Još prije samita ublažena je formulacija o roku u nacrtu zajedničkih zaključaka. Iz teksta je ublažena izričita odredba kojom je bilo navedeno da je cilj postizanje konačnog dogovora do kraja godine.

Nasuprot tome, u konačnim zaključcima navodi se da bi „dogovor prije kraja 2026. godine omogućio usvajanje zakonodavnih akata tokom 2027, što je neophodno kako bi sredstva EU bez prekida stigla do korisnika u januaru 2028. godine“.

Uoči samita nekoliko lidera jasno je poručilo da se ne smatraju obaveznim da po svaku cijenu poštuju rok do kraja godine. Smatraju da bi bilo izuzetno teško objasniti domaćoj javnosti da su prihvatili loš dogovor samo zbog unaprijed određenog roka.

“Datum ne može biti važniji od sadržaja. Nećemo potpisati sporazum koji nije povoljan za nas samo da bismo ispoštovali rok. Potpisaćemo ga tek kada bude odgovarao interesima Italije”, izjavila je u srijedu premijerka Giorgia Meloni obraćajući se Senatu.

„Nećemo potpisati sporazum koji nije povoljan za nas samo da bismo ispoštovali rok. Potpisaćemo ga tek kada bude odgovarao interesima Italije.“

Ipak, među državama članicama ne postoji saglasnost o tome šta bi podrazumijevao dobar dogovor. Svaka vlada želi da iz budžeta EU dobije što više sredstava, uz što manje izdvajanja u zajedničku kasu.

Glavna linija podjele vodi između dva bloka. Na jednoj strani su takozvane „štedljive zemlje“, koalicija šest država predvođena Njemačkom, koje su neto uplatioci u budžet EU i zalažu se za znatno smanjenje njegovog ukupnog obima. Na drugoj strani su Prijatelji kohezije, blok od 17 država južne i istočne Evrope koje nastoje da sačuvaju tradicionalne programe finansiranja namijenjene najsiromašnijim regionima.

Međutim, ni unutar ovih blokova ne postoji potpuno jedinstvo. Pojedine zemlje iz grupe Prijatelja kohezije, poput Španije i Italije, imaju snažan interes za očuvanje poljoprivrednih fondova. Druge, poput baltičkih država, žele veća izdvajanja za odbranu zbog blizine Rusije.

Među štedljivim zemljama, Njemačka i Švedska smatraju se najradikalnijim zagovornicima smanjenja budžeta, dok Finska želi da sačuva subvencije za poljoprivredu. Francuska, druga najveća ekonomija Unije, još nije zauzela jasnu poziciju jer se nalazi između svojih evropskih ambicija i rastućeg budžetskog deficita.

Belgija i Luksemburg nalaze se negdje između suprotstavljenih blokova i još nisu jasno opredijeljeni.

„Na kraju nam je potreban dobar Višegodišnji finansijski okvir. Naravno da svi žele da se stvari odvijaju brzo. Ali važnije je postići dobar dogovor nego prihvatiti loš“, izjavio je holandski premijer Rob Jetten.

Drugim riječima, pozicije država toliko su ukorijenjene, a prostor za kompromis toliko sužen da se rješenje u ovom trenutku čini veoma dalekim.

U briselskim političkim krugovima dogovori o osjetljivim pitanjima često se postižu tek pod snažnim vremenskim pritiskom, jer nijedna strana ne osjeća potrebu da pravi ustupke sve do posljednjeg trenutka. Zbog toga poruke da se rokovi ne smatraju obavezujućim mogu biti i pregovaračka taktika kojom države nastoje da zadrže čvrste pozicije.

Za zvaničnike EU još veću zabrinutost od mogućeg kašnjenja u finansiranju programa izaziva niz izbora planiranih za 2027. godinu u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Finskoj, Estoniji, Slovačkoj i Grčkoj.

Pojedini strahuju da bi, ukoliko dogovor ne bude postignut do kraja ove godine, pregovori mogli biti odloženi sve do jeseni 2027.

Posebnu zabrinutost izaziva Francuska. Kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen trenutno se smatra favoritkinjom za pobjedu na predsjedničkim izborima, a obećala je da će ograničiti godišnji doprinos Francuske budžetu EU na pet milijardi evra. To bi predstavljalo značajno smanjenje u odnosu na sadašnji nivo od približno osam milijardi evra.

U međuvremenu, izbori u Španiji, na kojima građani glasaju 29. novembra, kao i izbori u Švedskoj, održani u septembru, „vjerovatno će stvoriti određene probleme“, izjavio je predsjednik Kipra Nikos Christodoulides.

Christodoulides je ponovo istakao da je neophodno postići dogovor do kraja godine. On je jedan od rijetkih lidera EU koji se i dalje otvoreno zalažu za poštovanje tog roka.