ADVERTISEMENT

Bjelorusija završava predsjedničke izbore u nedjelju, ali je pobjednik već van sumnje. Ishod je dosljedan posljednjih 30 godina.

Od 1994. ime jednog čovjeka — Aleksandar Lukašenko — je izašlo na prvo mjesto.

Sedamdesetogodišnji autoritarni vođa često se naziva "posljednjim diktatorom Evrope", a mnogi od njegovih političkih protivnika su ili zatvoreni ili prognani u inostranstvo.

Na posljednjim izborima 2020. godine, Lukašenko je proglašen pobjednikom sa 80 poato glasova. To je izazvalo optužbe za prevaru u glasanju, višemjesečne proteste i oštre akcije koje su dovele do 65.000 hapšenja. Opozicionari su zatvarani ili primorani da pobjegnu.

Iako Lukašenkov trenutni mandat - njegov šesti - ističe tek na ljeto, on je odlučio da izbore pomjeri sa augusta do januara, koji je u Bjelorusiji veoma hladno. Prema bjeloruskom političkom analitičaru Valeryju Karbalevichu, ovo je proračunat pokušaj da se demonstranti odvrate od izlaska na ulice u znak protesta zbog izbornih rezultata.

"Neće biti masovnih protesta u ledenom januaru", rekao je on.

Razbijanje neslaganja

Lukašenko je blizak saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina i oslanja se na subvencije i političku podršku Moskve kako bi održao svoju moć u Bjelorusiji.

Dok se godinama dogovarao sa Kremljom za dodatne subvencije, Lukašenko je povremeno pokušavao da umiri Zapad ublažavanjem represije u svojoj zemlji. Ali ova taktika je okončana nakon što je pokrenuo nasilno suzbijanje neslaganja nakon izbora 2020. godine.

Desetine hiljada Bjelorusa su uhapšene, a hiljade su pretučene od strane policijskih snaga u sveobuhvatnoj akciji države. Paralelno, stotine nezavisnih medija i nevladinih organizacija su zatvorene i stavljene van zakona.

Kao odgovor, Zapad je sankcionisao Belorusiju. Takve sankcije toj zemlji su pojačane nakon što je otkriveno da Rusija koristi svog susjeda da zaobiđe evropske sankcije uvedene Moskvi zbog invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Kako sada, EU je sankcionisala 287 pojedinaca — uključujući i samog Lukašenka — u Belorusiji, kao i 39 entiteta.

Evropska komisija je u petak izbore opisala kao "potpunu laž".

"Oni nisu izbori kada već znate ko će pobijediti", rekla je glasnogovornica Komisije za vanjske poslove Anitta Hipper.

"EU nastavlja da podržava bjeloruski narod. Također nastavljamo da vršimo pritisak na režim," rekla je ona. Komisija je prošlog mjeseca saopštila da daje 30 miliona eura za podršku civilnom društvu u Bjelorusiji, a već je obezbijedila 140 miliona eura od 2020. godine.

Što se tiče onoga što je ostalo od opozicije, aktivisti za ljudska prava kažu da zemlja drži oko 1.300 političkih zatvorenika iza rešetaka. Među njima je i dobitnik Nobelove nagrade za mir Aleš Bijatski, osnivač grupe za ljudska prava Viasna.

"Kroz brutalnu kampanju protiv svih neslaganja, vlasti su stvorile zagušujuću klimu straha, ućutkavajući sve i svakoga ko izaziva vladu", rekla je Marie Struthers, direktorica Amnesty Internationala za istočnu Evropu i centralnu Aziju.

Snažan u sovjetskom stilu

Bjelorusija je bila dio Sovjetskog Saveza sve do njegovog raspada 1991. Slavenska nacija od 9 miliona ljudi je stisnuta između Rusije, Ukrajine, Letonije, Litvanije i Poljske — pri čemu su posljednje tri članice NATO-a. Tokom Drugog svjetskog rata okupirala ga je nacistička Njemačka.

Lukašenko prvi put je izabran 1994. godine, uzjahavši val gnjeva javnosti pred katastrofalnim padom životnog standarda nakon haotičnih reformi slobodnog tržišta. Obećao je da će se boriti protiv korupcije.

Otvoreni obožavatelj Sovjetskog Saveza, Lukašenkova vlada nadgleda kontrolu ekonomije u sovjetskom stilu i aktivno obeshrabruje upotrebu bjeloruskog jezika — u korist ruskog. Lider je također natjerao zemlju da napusti svoju crveno-bijelu nacionalnu zastavu, u korist zastave slične onoj koju je koristila kao sovjetska republika.

Najviša sigurnosna agencija Belorusije propagira strah, zadržavajući svoje ime KGB (Komitet Gosudarstvennoy Bezopasnosti) iz sovjetskog doba. To je ujedno i jedina država u Evropi koja podržava smrtnu kaznu, a egzekucije se izvode hicem u potiljak.

A u februaru 2022. godine, Lukašenko je dozvolio Rusiji da koristi bjelorusku teritoriju za invaziju Ukrajine, kasnije je pristao da ugosti dio ruskog taktičkog nuklearnog oružja.

Manevrisanje pred izbore

Lukašenko je nedavno pomilovao više od 250 ljudi, koje su aktivisti za ljudska prava opisali kao političke zatvorenike. On je u petak, dva dana prije izbora, pomilovao 15 zatvorenika, što su državni mediji opisali kao "humanitarni gest".

Pomilovanja, međutim, dolaze usred pojačane represije sa ciljem da se iskorijene svi preostali znakovi neslaganja. Stotine je uhapšeno u racijama koje su ciljale na rođake i prijatelje političkih zatvorenika. Uhapšeni su i učesnici onlajn ćaskanja koje organizuju stanovnici stambenih zgrada u raznim gradovima širom Bjelorusije.

Katya Glod, saradnica za politiku u Evropskoj mreži lidera, primijetila je da se izbori "odvijaju u atmosferi straha i represije, koja je zaista neumoljiva od 2020. godine“.

Za razliku od izbora 2020., Lukašenko se suočava samo sa simboličnim protivnicima, dok je Centralna izborna komisija odbila druge opozicione kandidate na glasanju.

"Političari koji su se nekada usudili da izazovu Lukašenka sada bukvalno trunu u zatvoru u uslovima mučenja, s njima nema kontakta više od godinu dana, a neki od njih su veoma lošeg zdravlja“, rekao je predstavnik Viasne Pavel Sapelka.

Opoziciona liderka u egzilu Sviatlana Tsikhanouskaya — koja se usudila da izazove Lukašenka na izborima 2020. — bila je nakon toga prisiljena napustiti zemlju. Ona kaže da je posljednje glasanje farsa i pozvala Bjeloruse da glasaju protiv svakog kandidata.

Njen suprug, aktivista Sergej Tsihanovski, bio je u zatvoru kada je pokušao da se kandiduje za predsjednika prije četiri godine - i ostaje u zatvoru.

Nuklearna zaštita Belorusije od Rusije

U decembru su Lukašenko i Putin potpisali pakt kojim se Bjelorusiji daju sigurnosne garancije, uključujući mogućnost upotrebe ruskog nuklearnog oružja u slučaju napada.

Pakt je uslijedio nakon što je Moskva preispitala svoju nuklearnu doktrinu, stavljajući Bjelorusiju pod ruski "nuklearni kišobran" po prvi put usred tenzija sa Zapadom zbog rata u Ukrajini.

Lukašenko kaže da Bjelorusija drži desetine ruskih taktičkih nuklearnih projektila. Njihovo raspoređivanje proširuje sposobnost Rusije da napadne Ukrajinu i NATO saveznike u Evropi.

Bjeloruski lider je također zatražio od Putina da na bjelorusku teritoriju rasporedi ruske hipersonične rakete Orešnik, koje su prvi put korištene u Ukrajini u novembru.

Ruski predsjednik je obećao da će ih isporučiti u drugoj polovini 2025. godine, s tim da će rakete biti pod kontrolom Moskve, a Minsk bira mete.