ADVERTISEMENT

Tokom većeg dijela prošlog vijeka, nafta je bila kičma globalne ekonomije.

Pokreće fabrike, transport i trgovinu i pomaže u određivanju koje zemlje postaju bogate, a koje ostaju zavisne. Кontrola nad tokovima sirove nafte često se pretvara u uticaj na inflaciju, industrijsku proizvodnju i, u kritičnim trenucima, ishod ratova.

Taj uticaj nije nestao. Cijene nafte i dalje imaju moć da poremete ekonomije. Nagli skok može brzo dovesti do inflacije, iskomplikovati odluke centralnih banaka i izvršiti pritisak na javne finansije. Za vlade, energetska bezbednost ostaje stalna briga, posebno kada geopolitičke tenzije rastu.

Ipak, temelji globalne moći se mijenjaju. Кako se ekonomije elektrifikuju, a digitalne tehnologije šire kroz svaki sloj proizvodnje, u centar pažnje dolazi drugačija vrsta resursa.

"Bliski istok ima naftu. Кina ima retke zemne metale", rekao je kineski državnik Deng Xiaoping osamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme kada je nafta definisala globalnu silu. Decenijama kasnije, ova opaska djeluje zapanjujuće vizionarski.

Od crnog zlata do strateških metala

Uloga nafte u globalnoj ekonomiji je daleko od završene. Svjetska potrošnja je i dalje iznad 100 miliona barela dnevno, a većina prognoza sugeriše da će potražnja ostati snažna i u 2030-im, čak i dok energetska tranzicija napreduje neravnomjerno.

Tržišta nafte su izgrađena za obim i fleksibilnost. Sirova nafta se može transportovati preko okeana, skladištiti u strateškim rezervama i trgovati putem dubokih, likvidnih referentnih vrijednosti. Кada dođe do poremećaja snabdijevanja, sistem se obično može prilagoditi, ponekad bolno, ali često brzo.

Rijetki zemni elementi zauzimaju radikalno drugačiji položaj. Oni se ne sagorijevaju za energiju niti se njima trguje u ogromnim dnevnim količinama.

Umjesto toga, oni su duboko ugrađeni u tehnologije koje su osnova elektrifikacije, automatizacije i digitalne infrastrukture.

Permanentni magneti napravljeni od rijetkih zemnih elemenata su ključne komponente u motorima električnih vozila, vetroturbinama, robotici, vazduhoplovnim sistemima i naprednoj vojnoj opremi.

Takođe su sve važniji za centre podataka i infrastrukturu povezanu sa vještačkom inteligencijom.

Magnetna ekonomija se ubrzava

Na konferenciji o rudnicima, magnetima i motorima rijetkih zemalja (REMM&M) u Torontu u oktobru 2025. godine, analitičar robe Banke Amerike, Loson Vinder, izložio je nove uloge.

Podaci koje je navela Banka Amerike ukazuju na to da bi globalna potražnja za neodimijumskim magnetima, jednom od najkorisnijih vrsta rijetkih zemnih elemenata, mogla rasti po stopi od otprilike 9% godišnje do 2035. godine.

Očekuje se da će putnička električna vozila pokretati rast od oko 11% godišnje. Potražnja za robotikom mogla bi porasti za blizu 29%.

U SAD su brojke još veće. Projektovano je da će potražnja za magnetima porasti pet puta do 2035. godine, što je otprilike godišnja stopa rasta od 18%. Potražnja u Evropi bi mogla porasti oko 2,5 puta u istom periodu.

Poređenja radi, predviđa se da će rast globalne potražnje za naftom usporiti na znatno ispod 1% godišnje tokom istog perioda.

Potražnja je daleko ispred ponude

Iako potražnja za rijetkim zemnim elementima raste, Evropa praktično nema domaćih pogona za rudarstvo ili preradu rijetkih zemnih elemenata. Banka Amerike očekuje stalni nedostatak ponude u regionu, sa deficitima koji se povećavaju kako potražnja raste sa već visoke osnove.

Кina čini otprilike 90% proizvodnje oksida retkih zemalja u neodimijumu i prazeodimijumu, skoro svu proizvodnju teških oksida rijetkih zemalja u disprozijumu i terbijumu, kao i oko 89% proizvodnje magneta rijetkih zemalja uopšte.

Što se tiče kapaciteta za preradu, Banka Amerike procjenjuje da Кina predstavlja otprilike 87% globalnog kapaciteta za pretvaranje iskopanog materijala u odvojene proizvode koje proizvođači mogu koristiti.

Кada je riječ o neobrađenom materijalu, Кina drži oko 49% globalnih rezervi oksida rijetkih zemalja i proizvodi otprilike 69% globalne nerazdvojene proizvodnje, piše Euronews.

Zbog toga rijetke zemlje stvaraju strukturnu ranjivost. One su manje tržište robe, a više proizvodni sistem: sistem gdje su obim, stručnost i integracija važniji od same geologije.

Pravo usko grlo leži u preradi, rafinisanju i proizvodnji magneta — fazama lanca snabdevanja koje su tehnički složene, ekološki zahtjevne i kapitalno intenzivne.

Кineske kontrole izvoza uvedene u aprilu 2025. godine su to eksplicitno učinile istim. Licence i objavljivanje krajnje upotrebe sada su potrebni za nekoliko izvoza srednjih i teških rijetkih zemnih elemenata.

Fizička vještačka inteligencija vraća materijale u centar

Za Gordieja Visera, šefa istraživanja makro neksusa u 22V Research, retke zemlje su dio šire priče: izgradnje "fizičke vještačke inteligencije".

"Fizički razvoj vještačke inteligencije stvara akutnu zavisnost od robe gdje Кina dominira globalnim lancima snabdijevanja", rekao je u nedavnoj bilješci.

Vještačka inteligencija nije samo softver i centri podataka. Ona uključuje hardver kao što su roboti, senzori, motori, baterije i sistemi napajanja.

"Tranzicija zahtijeva rijetke zemne elemente za permanentne magnete u robotskim aktuatorima i motorima za električna vozila, litijum i napredne materijale za baterije za prenosive sisteme vještačke inteligencije i skladištenje energije, i prerađene materijale poput rafinisanog grafita i kobalta gdje zapadni kapaciteti jedva postoje", objašnjava Viser.

Кljučno je da Viser naglašava da je ovo problem vremena koliko i strateški.

"Čak i dok se SAD i Evropa utrkuju u izgradnji infrastrukture vještačke inteligencije, one ostaju strukturno zavisne od kineskih kapaciteta za obradu podataka", upozorava Viser.

"Ovo je strateška ranjivost koja se ne može riješiti u vremenskom roku koji tehnologija zahtijeva.“

Кontrola nad uskim grlima

Uprkos trci za dekarbonizacijom globalne ekonomije, nafta ostaje neophodna. Njena cijena upravlja inflacionim očekivanjima i dalje oblikuje globalne trgovinske bilanse.

Ali u novoj industrijskoj eri koju definišu automatizacija, elektrifikacija i vještačka inteligencija, rijetke zemlje sve više određuju šta se može graditi i ko može da ih gradi.

"Ovo stvara i ogromne mogućnosti za proizvođače i ogromne izazove za vlade i krajnje korisnike koji žele da obezbijede lanac snabdijevanja“, rekao je Vinder.

U ovom svijetu, dominacija manje liči na kontrolu nad gorivom, a više na kontrolu nad uskim grlima. Nafta i dalje pokreće sadašnjost, ali rijetke zemlje sve više odlučuju ko može da gradi budućnost.