Kristijan Iličić, oglasio se na društvenim mrežama, opisujući svoju posjetu zatvoru Sednaya u Siriji, mjestu koje je postalo sinonim za okrutnost i smrt.
ADVERTISEMENT
"Evo me na krovu zatvora u mjestu Sednaya u Siriji. Ovaj zatvor još zovu i ljudskom klaonicom. Samo 30km od Damaska izgradio ga je režim predsjednika Hafiza al-Assada 1987.
Ovo mjesto je najmračnija točka, najcrnja mrlja, najveći poraz ljudskosti u povijesti Sirije. Hafiz je bio nemilosrdan, a njegov sin Bašar je pokazao đavolje lice. Od početka sirijskog rata 2011. na ovom je mjestu zatvorio, mučio, ubijao, zlostavljao desetke tisuća ljudi. Procjena je da je ubio najmanje 30 tisuća ljudi. Stotine tisuća ljudi su nestale za njegova režima.
Kristijan Iličić na krovu zatvora u mjestu Sednaya u Siriji (Izvor: LinkedIn)
Razmjeri ovog pakla u zatvoru Sednaya još nisu posve sagledani, ali na svjetlost dana je preko preživjelih izbila nevjerojatna količina groznih priča o boravku u ovoj "klaonici ljudi" kako su taj zatvor godinama zvali u Siriji. Svrha ovakve bestijalnosti bila je poticanje straha kojim je Al-Asadov režim maltretirao vlastiti narod. Svi su znali ako samo zucnu da će završiti ovdje. Njegovo oružje je bilo strah. Kakav je to um? Što je sve spreman napraviti da ostane na vlasti i koliko mu je vlasti doista bilo potrebno? Je li mislio da će zauvijek živjeti? Uvijek se pitam kakvo je to ludilo u glavi takvih diktatora", naveo je Iličić.
Kako je bilo unutra
Iličić je opisao i strašne uslove unutar zatvora Sednaya, gdje su zatvorenici bili smješteni u pretrpane prostorije.
"Ove slike će vam reći mnogo, a to nije niti 10 % svega što su ljudi ovdje prolazili. I po tridesetorica u jednoj prostoriji s jednim WC-om, imali su deke i spavali na podu, mnogi nisu ni imali WC nego su urinirali u vrećice. Bili su u tim betonskim bunkerima bez svjetlosti, preživljavali. Mučeni. Svako toliko su vješali ljude", piše on.
Unutrašnjost zatvora (Izvor: LinkedIn)
Neki su zatvorenici u zatvoru proveli mnoge godine, desetljeća
Kristijan Iličić piše o teško zamislivim uslovima života u zatvoru Sednaya, gdje su zatvorenici svakodnevno živjeli u očaju i strahu, pitajući se hoće li im taj dan biti posljednji.
Mnogi nisu znali koliko su vremena proveli u mraku, ni hoće li ikada ugledati svjetlost dana.
Ipak, neki su uspjeli pronaći snagu za preživljavanje, uprkos strašnim godinama mučenja.
Iličić opisuje kako je hodajući tim prostorijama osjetio jezu, a zrak je bio ispunjen zadahom smrti, svjedočeći o neizmjernim patnjama koje su se tu događale.
U zatvoru su bili teško zamislivi uslovi (Izvor: LinkedIn)
Zatvor je imao mnoge razine i skrivene ćelije
Kristijan Iličić opisuje i trenutke nakon što su oslobodilačke snage stigle u zatvor Sednaya.
Počeli su probijati zidove i betonske podove, tražeći skrivene komore u kojima su bili zatvoreni nevini ljudi.
Mnoge porodice su danima čekale pred zatvorom, nadajući se da će barem dobiti neku informaciju o svojim nestalim najmilijima.
Iličić ističe kako je dokumentiranje zločinačkog režima sada najveći izazov.
Volonteri su došli u zatvor s ciljem da spase preostale dokumente koji svjedoče o brutalnostima.
Ovi dokumenti, koje je režim pokušao uništiti, preživjeli su jer su oslobodilačke snage brzo napredovale i spriječile potpuno uništenje tragova.
Zatvor je imao i tajne ćelije (Izvor: LinkedIn)
"Šokiran sam zlom koje se ovdje nastanilo, koje je ovdje vladalo pola stoljeća. Šokiran sam i činjenicom da su to znali neki režimi izvan Sirije, da su neki čak i podržavali Asadovu vlast. Sirija će se sada morati suočiti sa svojim mrakom, s izdajicama među sobom, s pogledima žrtava koje tko zna hoće li ikada moći oprostiti. Siriju čeka veliko čišćenje, ono je nužno da bi se ostvarila neka bolja budućnost", zaključio je Iličić.