Na samo nekoliko kilometara od marokanske obale nalaze se dva grada koja već vijekovima nose španska obilježja – Ceuta i Melilla. Maroko ih smatra svojom teritorijom, dok Madrid poručuje da o njihovom statusu nema pregovora. Iako se povremeno ponovo otvara pitanje njihovog "kolonijalnog" naslijeđa, historija i međunarodni pravni okvir daju znatno složeniju sliku.
ADVERTISEMENT
Ceuta i Melilla su pod španskim suverenitetom od 15. i 16. vijeka i nikada nisu bile dio marokanske države. Ujedinjene nacije ih ne smatraju teritorijama koje čekaju dekolonizaciju, uprkos zahtjevima Rabata.
"Ceuta i Melilla nisu samo španske, one su suštinski španske i nedodirljive“, izjavila je španska ministrica odbrane Margarita Robles, nekoliko dana nakon velikog talasa neregularnih migracija iz Maroka, kada je veliki broj migranata pokušao da pređe granicu sa Španijom.
Pitanje suvereniteta nad ova dva grada redovno se vraća u javnost, posebno kada dođe do novih migracionih tenzija na sjeveru Afrike ili pogoršanja odnosa između Madrida i Rabata. Nakon migrantske krize u Ceuti, pojedini marokanski političari ponovo su pozvali da oba grada postanu dio Maroka.
Tvrdnja da su Ceuta i Melilla "ostaci kolonijalizma" često se koristi kao politički argument. Međutim, da bi se razumjelo zašto je njihov status predmet spora, potrebno je vratiti se nekoliko stoljeća unazad.
Od kada su Ceuta i Melilla pod španskom vlašću?
Historija ova dva grada seže mnogo dalje od nastanka savremene marokanske države. U vrijeme kada su dospjeli pod vlast evropskih monarhija, pojam kolonijalizma nije imao značenje koje danas ima u međunarodnom pravu.
Melilla je 17. septembra 1497. godine pripala Kruni Kastilje, nakon ekspedicije koju je predvodio Pedro de Estopiñán, uz odobrenje katoličkih kraljeva Isabelle i Ferdinanda. Zauzimanje grada imalo je prije svega strateški i odbrambeni cilj – kontrolu prilaza Gibraltarskom moreuzu i zaštitu španske obale od napada i piraterije sa sjevera Afrike.
Historija Ceute je nešto drugačija. Grad je 1415. godine osvojio Portugal, a pod španski suverenitet došao je 1580. godine, kada je Filip II naslijedio portugalski presto i došlo do dinastičke unije dvije krune. Kada je Portugal 1640. godine ponovo stekao nezavisnost, Ceuta je odlučila da ostane pod vlašću španske monarhije. Ta odluka je kasnije pravno potvrđena Lisabonskim sporazumom iz 1668. godine.
Tako su oba grada ostala pod španskim suverenitetom stoljećima – Melilla više od pet stoljeća, a Ceuta više od četiri stoljeća.
Da li je Maroko postojao kada su gradovi pripali Španiji?
Odgovor zavisi od toga šta se podrazumijeva pod "Marokom". Na prostoru današnjeg Maroka postojale su različite političke tvorevine i dinastije, ali savremena marokanska država nije postojala u današnjem obliku. Alaovitska dinastija, koja i danas vlada Marokom, počela je da učvršćuje vlast sredinom 17. stoljeća, odnosno 1666. godine.
To znači da je Melilla već više od 160 godina bila pod vlašću Krune Kastilje kada je na vlast došla dinastija koja danas vlada Marokom.
Šta se promijenilo tokom 19. i početkom 20. vijeka? Priča je ipak složenija kada se posmatra današnji izgled ova dva grada.
Historičari ukazuju na to da oko 90 posto njihove današnje urbane površine potiče od teritorijalnih proširenja sprovedenih tokom 19. i početkom 20. stoljeća. To je bilo vrijeme evropske ekspanzije u Africi, ali i uspostavljanja Španskog protektorata u Maroku, koji je postojao od 1912. do 1956. godine.
Granice gradova mijenjane su i proširivane kroz različite sporazume, ali je njihov status pod španskim suverenitetom postojao stoljećima prije toga.
Postoji i važna pravna razlika između ova dva grada i teritorija koje su bile dio protektorata.
Pravni osnov španskog suvereniteta nad prvobitnim teritorijama Ceute i Melille mnogo je stariji od nezavisnosti Maroka. Istovremeno, nijedan od ta dva grada nikada nije bio dio Španskog protektorata u Maroku. Dok je marokanska teritorija u periodu protektorata bila pod posebnom, privremenom upravom, Ceuta i Melilla su bez prekida ostale pod punim španskim suverenitetom.
Šta o njihovom statusu kažu Ujedinjene nacije?
Jedan od ključnih argumenata Madrida jeste upravo stav Ujedinjenih nacija. Maroko je 1975. godine zvanično zatražio da Ceuta i Melilla budu uvrštene na listu teritorija koje čekaju dekolonizaciju. Međutim, taj zahtjev nije prihvaćen.
UN danas ne vode Ceutu i Melillu kao kolonijalne teritorije niti ih smatraju teritorijama koje treba dekolonizovati.
Njihov status je dodatno učvršćen 1995. godine, kada su stupili na snagu Statuti o autonomiji, čime su Ceuta i Melilla dobile status autonomnih gradova u okviru Španije. Oba grada imaju svoje predstavnike u španskom Kongresu i Senatu, a njihov poseban status dio je španskog ustavno-pravnog sistema.
Zbog svega toga, pitanje Ceute i Melille ostaje jedno od osjetljivih pitanja u odnosima Španije i Maroka. Rabat njihov status osporava, dok Madrid insistira da su oni sastavni dio španske teritorije.
Spor oko ova dva grada tako nije samo pitanje geografije. On se prepliće sa historijom Mediterana, evropskim prisustvom u sjevernoj Africi, marokanskim teritorijalnim zahtjevima i savremenim odnosima dvije susjedne države.
Šta je o Ceuti rekla von der Leyen
Upravo u kontekstu aktuelne migrantske krize, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen juče je govorila o migracijama i podsjetila na posljednju veliku krizu u Ceuti, navodi Euronews. Ona je u svom govoru o stanju Unije istakla da će EU izraditi stroža pravila za vanredne migracione scenarije u slučajevima kakav se dogodio u Ceuti, u španskoj enklavi u sjevernoj Africi, gdje je krajem jula za nekoliko dana ušlo više od 70.000 migranata.
Von der Leyen je u obraćanju u Evropskom parlamentu rekla da "ranjive ljude eksploatišu bezobzirni trgovci ljudima i krijumčari", koji su protivnici Evropske unije. Govoreći o problemima sa migrantima u španskoj enklavi Ceuta, von der Leyen je kazala da je "granica Ceute evropska granica, jer je Ceuta Španija, a Ceuta je Evropa", kao i da će Evropa biti tu za njih.
Ona je govorila i o paktu EU o migracijama i azilu, i kazala da on "mora da bude u potpunosti sproveden". Von der Leyen je istakla da su EU potrebna nova pravila za vanredne situacije, "posebno u scenarijima kada su masovni pokreti" migranata namjerno organizovani.
"Zato ćemo predložiti novi evropski instrument za reagovanje u vanrednim situacijama. Biće pokrenut samo pod strogo definisanim skupom kriterija. I u tim slučajevima, omogućit će vremenski ograničenu i strogo definisanu fleksibilnost standardnih procedura", rekla je von der Leyen.
Dodala je da je poruka jasna i da će EU "uvijek poštovati naše vrijednosti i osnovna prava, ali nikada nećemo praviti kompromis u pogledu zaštite naših granica jer mi Evropljani odlučujemo ko dolazi u našu uniju i pod kojim okolnostima". Istakla je i da postoji potreba o jačanju agencije EU za graničnu zaštitu, Frontex.