ADVERTISEMENT

Barak, koji je kao premijer naredio to povlačenje, danas upozorava da bi novo izraelsko vojno prisustvo u južnom Libanu moglo postati samo sebi svrha. Izrael je u martu ponovo ušao u Liban nakon napada Hezbolaha dronovima i projektilima, a sada kontroliše više od 600 kvadratnih kilometara teritorije.

"Naše samo prisustvo postat će jedini cilj", rekao je Barak u intervjuu za AP.

Barak se prisjetio da je još 1985. godine, dok je bio general izraelske vojske, upozoravao da dugoročno zadržavanje u Libanu nema jasnu logiku.

"Štitit ćemo naše utvrde, štitit ćemo naše konvoje za snabdijevanje, logistiku, patrole, sve", rekao je Barak.

"Ali nismo služili sigurnosti Izraela, nismo služili državi. U tome nije bilo logike 1985. godine, niti 2000. kada smo se povukli", dodao je.

Izraelski zvaničnici sada poručuju da će vojska ostati u široj "sigurnosnoj zoni" u Libanu sve dok Hezbolah bude zadržavao oružje. Ministar odbrane Israel Katz ranije je rekao da Izrael "nije tražio ničiju dozvolu" da uđe u Liban i da mu ne treba ničija dozvola da tamo ostane.

Dogovor s Libanom, ali bez Hezbolaha

Izrael je prošlog mjeseca s libanskom vladom potpisao okvirni sporazum prema kojem bi se najmanje dva područja na jugu Libana koristila kao pilot-zone za uklanjanje Hezbolahovog oružja i infrastrukture. Nakon toga bi sigurnost preuzela libanska vojska, a Izrael bi se iz tih područja premjestio ili povukao.

Hezbolah nije dio tog dogovora i najavio je da će mu se usprotiviti. Sporazum, prema navodima Al Jazeere, ne predviđa jasan rok za izraelsko povlačenje, dok izraelski zvaničnici tvrde da će vojska ostati u sigurnosnoj zoni sve dok je Hezbolah naoružan.

Barak smatra da je iluzorno očekivati da će sigurnosna zona sama po sebi spriječiti napade. Podsjetio je da su još devedesetih godina Hezbolahove rakete Kaćuša lako prelazile sigurnosnu zonu i pogađale sjever Izraela.

"Da biste potpuno uništili Hezbolah, morali biste osvojiti cijeli Liban", rekao je Barak i dodao da većina Izraelaca smatra da je to neizvodivo.

Barak upozorava i da izraelsko prisustvo na jugu Libana, uz velika razaranja sela, može povećati podršku Hezbolahu među Libancima.

Izrael tvrdi da Hezbolah u pograničnim mjestima skriva borce i oružje. Međutim, izraelske operacije od marta raselile su oko milion Libanaca, a prema podacima libanske vlade, oko 40 posto njih vratilo se svojim kućama.

Od početka sukoba 2. marta poginulo je više od 4.300 ljudi. Poginulo je i gotovo 40 izraelskih vojnika, jedan civilni izvođač angažovan u odbrani te dvoje civila na sjeveru Izraela.

Hezbolah je osnovan 1982. godine kao odgovor na izraelsku okupaciju Libana. Tokom prethodne okupacije vodio je gerilski rat protiv Izraela, uključujući samoubilačke napade, atentate, zasjede i eksplozivne naprave postavljene uz puteve.

Izrael je tada imao lokalnog saveznika, uglavnom kršćansku miliciju Južnolibansku vojsku, koja je patrolirala područjem i stvarala tampon-zonu između izraelskih snaga i Hezbolaha. Nakon izraelskog povlačenja 2000. godine, hiljade njenih pripadnika i članova njihovih porodica pobjegli su u Izrael.

Danas Izrael nema takvog lokalnog saveznika. Oslanja se na nadzor i napade iz zraka ili s položaja na uzvišenjima. Hezbolah, koji je nekada uglavnom koristio gerilske taktike, sada raspolaže preciznim projektilima i dronovima, uključujući optički navođene dronove protiv kojih se teško braniti.

Postoji li diplomatska šansa?

Orna Mizrahi, bivša zamjenica direktorice izraelskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, smatra da se današnja situacija ipak razlikuje od one iz 2000. godine jer postoji mogućnost diplomatskog rješenja s Libanom.

Kaže da Izrael ima priliku u libanskom predsjedniku Josephu Aounu, koji je javno kritikovao Hezbolah i izrazio spremnost za pregovore o trajnom prekidu vatre s Izraelom.

"Vojna operacija mora biti dopunjena diplomatskim procesom", rekla je Mizrahi, danas viša istraživačica izraelskog Instituta za nacionalne sigurnosne studije.

Prema njenom mišljenju, Izrael ne može u potpunosti uništiti Hezbolah, ali može, dok se ta grupa pokušava reorganizovati, uz pomoć međunarodnih aktera ojačati libansku vladu i vojsku.

Kada se Izrael 2000. godine povukao iz Libana, okupacija je bila izrazito nepopularna. U operacijama je poginulo više od 1.200 izraelskih vojnika.

Veliku ulogu u pritisku za povlačenje imao je pokret Četiri majke, koji su 1997. godine osnovale četiri majke vojnika raspoređenih u Libanu. Jedna od osnivačica, danas 84-godišnja Brurya Sharon, kaže da je tada osjećala da vlada i vojska održavaju okupaciju po inerciji, bez ozbiljnog preispitivanja ima li ona smisla.

Danas, kaže, ne vidi prostor za široki javni pokret koji bi izvršio pritisak na vlasti da se povuku. Izraelsko društvo duboko je podijeljeno i još uvijek traumatizirano napadom Hamasa 7. oktobra 2023. godine.

Prema nedavnoj anketi Izraelskog instituta za demokratiju, 72 posto Izraelaca smatra da bi Izrael trebao zadržati trajnu sigurnosnu zonu u južnom Libanu.

"Ne vidim tračak nade, ne vidim ni trunku svjetla", rekla je Sharon.