ADVERTISEMENT

Dokument analizira rastući zamah politika koje favorizuju rušenje postojećih pravila i institucija umjesto njihovih reformi, te posljedice takvog pristupa po Evropu, indo-pacifički region, globalnu trgovinu i međunarodnu razvojnu i humanitarnu saradnju.

"Svijet je ušao u period politike razaranja. Sveobuhvatna destrukcija – umjesto pažljivih reformi i korekcija politika – postala je pravilo dana. Najistaknutiji među onima koji obećavaju da će svoju zemlju osloboditi stega postojećeg poretka i izgraditi snažniju, prosperitetniju naciju jeste aktuelna američka administracija. Kao rezultat toga, više od 80 godina nakon što je započela njegova izgradnja, međunarodni poredak predvođen Sjedinjenim Državama nakon 1945. godine sada se nalazi pod udarom razaranja. U mnogim zapadnim društvima političke snage koje favorizuju destrukciju umjesto reformi dobijaju na zamahu. Vođene ogorčenjem i kajanjem zbog liberalnog pravca kojim su njihova društva krenula, nastoje da sruše strukture za koje vjeruju da sprječavaju nastanak snažnijih i prosperitetnijih država. Njihove disruptivne agende oslanjaju se na široko rasprostranjeno razočaranje učinkom demokratskih institucija i sveprisutni gubitak povjerenja u smislenost reformi i političkih korekcija kursa. U svim zemljama G7 obuhvaćenim istraživanjem Minhenski bezbjednosni indeks 2026, samo mali dio ispitanika smatra da će politike njihovih aktuelnih vlada učiniti buduće generacije boljestojećim. I na domaćem i na međunarodnom planu političke strukture se sada doživljavaju kao pretjerano birokratizovane i sudski opterećene, nemoguće za reformisanje i prilagođavanje potrebama građana. Rezultat je nova klima u kojoj se oni koji posežu za buldožerima, kuglama za rušenje i motornim testerama često oprezno poštuju, ako ne i otvoreno slave," navodi se u Izvještaju.

Uloga Donalda Trumpa i promjena američkog kursa

Autori smatraju da, "najmoćniji među onima koji zamahuju sjekirom na postojeća pravila i institucije jeste predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump", a da za njegove pristalice, politika buldožera iz Vašingtona obećava razbijanje institucionalne inercije i podsticanje rješavanja problema obilježenih blokadama.

"Pomaci u vezi sa ciljevima potrošnje za odbranu u okviru NATO i prekid vatre između Izraela i Hamasa navode se kao primjeri. Ipak, ostaje nejasno da li destrukcija zaista priprema teren za politike koje će povećati bezbjednost, prosperitet i slobodu građana. Umjesto toga, mogao bi se pojaviti svijet oblikovan transakcionim dogovorima umjesto principijelnom saradnjom, privatnim umjesto javnim interesima i regionima pod uticajem regionalnih hegemona umjesto univerzalnih normi. Ironično, to bi bio svijet koji daje prednost bogatima i moćnima, a ne onima koji su svoje nade položili u politiku razaranja. Odricanje američke administracije od ključnih elemenata postojećeg međunarodnog poretka utiče na različite dijelove svijeta i remeti brojne političke oblasti. Posljedice su naročito vidljive u Evropi i indo-pacifičkom regionu, gdje su se vlade dugo oslanjale i u velikoj mjeri koristile od „Pax Americana“. Takođe, malo je oblasti politike koje su snažnije osjetile zaokret Vašingtona od globalne trgovine te međunarodnog razvoja i humanitarne pomoći," stoji u Izvještaju.

Pojačavanje osjećaja nesigurnosti u Evropi

U drugom poglavlju kaže se, da u trenutku kada Rusija, kako se čini, ponovo preuzima taktičku inicijativu na pojedinim dijelovima fronta u Ukrajini i intenzivira svoju hibridnu kampanju širom Evrope, postepeno povlačenje Vašingtona, kolebljiva podrška Ukrajini i prijeteća retorika prema Grenlandu pojačavaju osjećaj nesigurnosti u Evropi.

"Pristup Sjedinjenih Država evropskoj bezbjednosti sada se doživljava kao nestalan, oscilirajući između uvjeravanja, uslovljavanja i prisile. Suočene s promjenjivim signalima iz Vašingtona, evropske države nastoje da zadrže američko angažovanje, dok se istovremeno pripremaju za veću autonomiju," pišu analitičari.

Kontradiktorno ponašanje SAD u odnosu na Kinu

Treće poglavlje tretira Indo-pacifičke region u kojem, citiramo, "sve snažnija Kina odlučno nastoji da uspostavi regionalnu dominaciju, uz provokacije i prisilu koje prijete stabilnosti", na šta su mnogi akteri u regionu odgovorili su jačanjem sopstvenih odbrambenih kapaciteta.

"Istovremeno, porasle su sumnje u američke bezbjednosne garancije i strateški interes u regionu. Iako Sjedinjene Države tvrde da suzbijaju kinesku dominaciju, regionalni akteri njihove nedavne poteze vide kao kontradiktorne tom cilju. Neki od njih strahuju da je sklapanje dogovora s Pekingom Vašingtonu postalo važnije od podrške partnerima. Bez mehanizama uporedivih sa Evropskom unijom ili NATO-om, akteri u indo-pacifičkom prostoru rastrzani su između nastojanja da privuku američku posvećenost i osiguravanja alternativnih opcija, često kroz približavanje Kini."

Odustajanje od pravila globalne trgovine

U četvrtom poglavlju izvještaja tvrdi se da je tokom posljednjih decenija globalni trgovinski sistem postajao sve sporniji, jer obećanje ravnomjernog rasta nije ostvareno, a Svjetska trgovinska organizacija se često borila da djeluje kao nepristrasni čuvar zajedničkih pravila. Prema ocjeni američke administracije, ti neuspjesi doprinijeli su usponu Kine i industrijskom padu Sjedinjenih Država.

"Od povratka Trampa na dužnost, Vašington je otvoreno odustao od pravila globalne trgovine koja je nekada pomagao da uspostavi. Između ostalog, uveo je obimne carine koje nisu u skladu sa pravilima STO-a prema gotovo svim zemljama i intenzivno koristio ekonomsku prisilu kako bi obezbijedio bilateralne sporazume u skladu s principom „Amerika na prvom mjestu“. U međuvremenu, Kina je nastavila s praksama koje narušavaju tržište i dodatno intenzivirala korišćenje ekonomskih uskih grla kao sredstva pritiska. Suočene s nepravednim trgovinskim praksama Sjedinjenih Država i Kine, vlade širom svijeta uvodile su trgovinska ograničenja, ali su mnoge istovremeno udvostručile napore na liberalizaciji trgovine i sklapanju novih, dubljih partnerstava utemeljenih na pravilima WTO-a," navodi se u poglavlju.

Osim globalne trgovine, rečeno je i da su saradnja u razvoju i humanitarna pomoć već dugo su pod pritiskom, a da su suočene sa ekonomskim izazovima, populističkim kampanjama dezinformacija i sve izraženijom geopolitičkom konkurencijom, tradicionalne zemlje donatori uže definisale svoje nacionalne interese.

"Kao rezultat toga, i prije Trampovog drugog mandata svijet nije bio na putu da do 2030. ostvari ijedan od 17 ciljeva održivog razvoja UN-a, a mnoge humanitarne intervencije ostajale su nedovoljno finansirane. Međutim, američke politike gurnule su već opterećene sisteme razvoja i humanitarne pomoći u egzistencijalnu krizu. Administracija Donalda Trampa odbacila je ciljeve održivog razvoja, nazivajući ih „globalističkim poduhvatima“. Budžetska smanjenja već utiču na stanovništvo u mnogim zemljama s niskim i srednjim prihodima. Kako ništa ne ukazuje na to da će praznine koje su nastale biti u potpunosti popunjene od strane netradicionalnih donatora, oni koji su i dalje posvećeni solidarnosti s najugroženijima usredsredili su se na reforme, nastojeći da unaprijede efikasnost i djelotvornost sistema razvoja i humanitarne pomoći," objavljeno je u "Minhenskom bezbjednosnom izvještaju 2026."

Pasivni posmatrači ostavljeni na milost i nemilost velikih sila

Zaključeno je da su izazovi značajni ali da ipak postoje primjeri koji pokazuju da se akteri koji su i dalje posvećeni poretku zasnovanom na pravilima organizuju, nastojeći da obuzdaju efekte politike razaranja i istraže nove pristupe koji ne zavise od vođstva Vašingtona.

"Mnogi razumiju da će, ukoliko ostanu pasivni posmatrači politike buldožera, završiti na milost i nemilost politici velikih sila i ne bi trebalo da budu iznenađeni ako se pravila i institucije koje cijene nađu u ruševinama. Međutim, obuzdavanje najgorih izraza politike destrukcije zahtijevaće od tih aktera da pojačaju sopstvene kapacitete moći i udruže ih kroz tješnju saradnju. Vlade koje se protive politici rušenja moraće, takođe, uvjerljivo pokazati da su smislene reforme i političke korekcije kursa ostvarive – i mnogo vjerovatnije da odgovore na rastuće zahtjeve za poboljšanjima nego politika sveobuhvatnog razaranja," stoji u zaključku.