ADVERTISEMENT

Iako neki stručnjaci pozivaju na otkazivanje misije s ljudskom posadom, NASA je uvjerena da problem drži pod kontrolom, piše CNN.

Glavni fokus zabrinutosti je toplinski štit, koji štiti posadu od ekstremnih temperatura (preko 2700°C) pri povratku u atmosferu. Tokom testne misije Artemis I bez posade 2022. godine, štit je pretrpio neočekivana oštećenja – komadi materijala su se odlomili, ostavljajući duboka udubljenja.

Istraga je trajala godinu dana, a NASA je zaključila da bi posada, da je bila u letjelici, ostala sigurna. Ipak, štit za nadolazeću misiju Artemis II već je bio ugrađen, pa se letjelica šalje u svemir u postojećem stanju.

Rizik sveli na „umjeren“ nivo

Dr. Danny Olivas, bivši astronaut i član revizijskog tima, priznaje: „Ovo nije toplotni štit koji bi NASA željela dati svojim astronautima“, ali vjeruje da je agencija detaljnom analizom rizik svela na „umjeren“ nivo. S druge strane, dr. Charlie Camarda, stručnjak za toplotnu zaštitu i također bivši astronaut, smatra odluku o lansiranju „ludom“. Camarda tvrdi da je NASA ignorirala upozorenja i odgađala rješavanje problema koji se mogao ispraviti ranije.

Problem leži u materijalu zvanom Avcoat. NASA je 2015. godine promijenila dizajn štita – umjesto složene strukture saća, počeli su koristiti velike blokove materijala radi lakše proizvodnje. Istraga je utvrdila da materijal nije bio dovoljno propustan, što je uzrokovalo nakupljanje plinova i pucanje pri povratku na Zemlju.

Kako bi zaštitila posadu misije Artemis II, NASA je izmijenila plan leta. Umjesto planiranog visokog „preskakanja“ atmosfere (slično skakutanju kamena po vodi), letjelica će izvesti plići povratak kako bi se smanjilo naprezanje na materijal. Inženjeri vjeruju da će to omogućiti ravnomjerno trošenje štita bez odlamanja velikih komada.

Stručnjaci poput dr. Stevea Scottija ističu da Orion ima „ugrađenu robusnost“ – kompozitnu strukturu ispod zaštitnog sloja koja bi mogla poslužiti kao zadnja linija obrane. Ipak, kritičari poput Camarde upozoravaju da se NASA previše oslanja na pojednostavljene računalne modele (poput alata CIT) koji ne mogu točno predvidjeti kako pukotine rastu u stvarnim uvjetima.

Politički ciljevi i rokovi

Camarda povlači paralelu s katastrofama shuttleova Challenger i Columbia, tvrdeći da se u NASA-i ponovno stvara kultura u kojoj se politički ciljevi i rokovi stavljaju ispred temeljitog rješavanja inženjerskih problema.

Njegov najveći strah nije nužno katastrofa na ovoj misiji, već mogućnost da se „sreća zamijeni za stručnost“, što bi moglo dovesti do lažnog osjećaja sigurnosti u budućim, još opasnijim misijama.

Unatoč kritikama, letjelica Orion već je postavljena na raketu SLS. Konačna odluka o spremnosti za let očekuje se nakon završne procjene rizika. Posadu čine NASA-ini astronauti Reid Wiseman, Victor Glover i Christina Koch te Jeremy Hansen iz Kanade, koji su izrazili potpuno povjerenje u rad inženjera i sigurnost nove putanje povratka.