Kako je sunce zalazilo nad lukom Limasol na Kipru, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen prošlog je četvrtka posegnula za već oprobanom formulom kako bi opisala Sjedinjene Američke Države - nazvavši ih jednim od “saveznika, partnera”. Samo 24 sata ranije, Danska, članica EU-a i NATO-a, upozorila je da je američki predsjednik Donald Trump odlučan u namjeri da “osvoji” Grenland. Ipak, refleks da se SAD na vrhu evropske izvršne vlasti opisuje kao prijatelj duboko je ukorijenjen, piše Guardian.
ADVERTISEMENT
Trumpova najava tokom vikenda da će osam zemalja koje su stale uz Grenland biti pogođene carinama ukoliko se ne postigne dogovor o prodaji te teritorije Sjedinjenim Državama predstavlj još jedan udarac transatlantskom savezu. Odluka otvoreno ismijava ideju da je SAD evropski saveznik. Među osam zemalja nalazi se šest članica EU-a, kao i Norveška i Velika Britanija, pri čemu ni London nije bio zaštićen često isticanim “posebnim odnosom” s Washingtonom.
Sve to sugerira da je evropska strategija laskanja i popuštanja Trumpu doživjela neuspjeh, piše Guardian.
Za kritičare, ključni dokaz toga je odluka Ursule von der Leyen da s Trumpom potpiše trgovinski sporazum koji je bio snažno naklonjen SAD-u. Dok je EU pristala ukinuti carine na brojne američke proizvode, zauzvrat je prihvatila carine od 15 posto na veliki broj svojih proizvoda, te čak 50 posto na čelik. Nakon godina u kojima je EU naglašavala svoju snagu kao globalni trgovinski akter, uslovi sporazuma potpisanog prošlog jula na Trumpovom golf-terenu u Turnberryju doživljeni su kao poniženje.
Von der Leyen je sporazum branila tvrdnjom da on donosi “ključnu stabilnost u odnosima sa SAD-om” u vremenu globalne nestabilnosti i “nepraštajućeg” međunarodnog okruženja. Međutim, taj argument sada djeluje potpuno urušeno.
Naime, iako carine od nula posto za SAD možda nikada neće biti u potpunosti primijenjene, Trumpova administracija je uspjela ujediniti Evropski parlament - od radikalne ljevice do krajnje desnice, uključujući i centrističke grupacije - protiv tog sporazuma. Lider francuske krajnje desnice Jordan Bardella Trumpove prijetnje nazvao je “trgovinskom ucjenom” i pozvao EU da suspenduje sporazum iz ljeta prošle godine. Istovremeno, predsjednik Evropske narodne stranke Manfred Weber pridružio se drugim glavnim političkim strujama u zahtjevu da se ratifikacija sporazuma zaustavi.
Neizgovoreni razlog zbog kojeg je EU pristala na neravnopravan trgovinski dogovor bila je nada da će time osigurati nastavak američke podrške Ukrajini u ratu protiv Rusije - posebno u vidu obavještajnih i vojnih kapaciteta koje Evropa, nakon decenija niskih izdvajanja za odbranu, sama ne može nadomjestiti. Bivši latvijski premijer Krišjānis Kariņš taj je odnos nedavno opisao kao ključni evropski diplomatski nedostatak.
“Evropa i dalje treba SAD”, rekao je Kariņš za Guardian ove sedmice, prije najnovije Trumpove prijetnje. “To cijeli proces oko Grenlanda čini izuzetno teškim. Nacionalni lideri u pravilu oklijevaju da kritiziraju predsjednika Trumpa, ali istovremeno oklijevaju i da svojim društvima objasne zašto je to tako - zbog ove sigurnosne zavisnosti”.
Ipak, Trump je možda otišao predaleko. Iako je Grenland 1985. godine napustio tadašnju Evropsku zajednicu, pristajanje na prisilnu prodaju teritorije države članice EU-a poslalo bi katastrofalnu poruku o Uniji kao geopolitičkom akteru i njenoj stvarnoj posvećenosti odbrani Ukrajine.
Dok su se evropski lideri redom izjašnjavali u korist očuvanja suvereniteta Danske i Grenlanda, sve su glasniji pozivi da EU prvi put aktivira moćni, ali do sada neiskorišteni instrument protiv ekonomske prisile.
Ovaj mehanizam, često nazivan “velikom bazukom” EU-a, prvobitno je zamišljen kao odgovor na ekonomski pritisak Kine. Njegova primjena omogućila bi Uniji da uvede široke restrikcije na američku robu i usluge, suspenduje investicije ili čak zaštitu intelektualnog vlasništva.
Francuska, koja već dugo zagovara oštriji odgovor na američki pritisak, pozvala je EU da aktivira ovaj instrument ukoliko Trump provede prijetnje carinama protiv zemalja koje podržavaju Grenland.
Ipak, proces nije ni brz ni jednostavan. Iako Evropska komisija obećava “određenu hitnost”, postizanje saglasnosti o sankcijama moglo bi potrajati i do godinu dana. Za usvajanje kaznenih mjera potrebna je podrška najmanje 55 posto država članica koje predstavljaju 65 posto ukupnog stanovništva EU-a.
Kada je Trump 2025. godine uveo tzv. “tarife dana oslobođenja”, evropski lideri su ih osudili kao pogrešne, štetne i međusobno destruktivne, najavljujući “snažan odgovor”. Na kraju su, međutim, podjele među 27 članica i želja da se zaštite nacionalne industrije od američkih protumjera gurnule EU putem popuštanja, a ne konfrontacije.
Dok transatlantski odnos star 80 godina prolazi kroz promjene koje definiraju čitavu epohu, naredne sedmice pokazat će hoće li ovoga puta Evropa reagovati drugačije - ili će još jednom izabrati oprez umjesto otvorenog suprotstavljanja Washingtonu.