Kada je Melissa stigla do obale, izjednačila je rekorde snage atlantskih uragana koji su pogodili kopno – i po brzini vjetra, i po barometarskom pritisku, ključnom mjerenju koje koriste meteorolozi.
ADVERTISEMENT
Uragan Melissa, koji je u utorak pogodio Jamajku s rekordnim vjetrovima od 298 km/h, bio je zvijer koja se isticala čak i među brojnim ogromnim olujama koje su se pojavile tokom posljednje decenije u pregrijanom Atlantskom okeanu.
Melissa je, na iznenađenje naučnika, uspjela da se „otme“ uticaju najmanje tri različita meteorološka faktora koji obično slabe velike uragane, te je nastavila jačati dok je udarala u kopno.
I dok se danas sve češće dešava da oluje brzo dobiju na snazi – povećavajući brzinu vjetra za oko 56 km/h u roku od 24 sata – Melissa je učinila mnogo više od toga. Postigla je ono što meteorolozi nazivaju ekstremnim brzim intenziviranjem, povećavši brzinu vjetra za najmanje 93 km/h u 24 sata.
U stvari, prošle sedmice Melissa je dobila „turbopunjač“ od 113 km/h u jednom danu, a potom je uslijedio još jedan neobičan period brzog intenziviranja koji ju je doveo do 282 km/h, rekli su naučnici.
„Bila je to izvanredna, prava zvijer od oluje“, rekao je Phil Klotzbach, istraživač uragana sa Državnog univerziteta Colorado.
Melissa izjednačila rekorde najjačih uragana
Kada je Melissa stigla na kopno, izjednačila je rekorde snage atlantskih uragana koji su pogodili tlo – i po brzini vjetra, i po barometarskom pritisku, kazali su Klotzbach i Brian McNoldy s Univerziteta u Miamiju.
Mjerenje pritiska bilo je jednako smrtonosnoj oluji s Praznika rada iz 1935. godine na Floridi, dok je brzina vjetra od 298 km/h izjednačila rekorde postavljene tada i tokom uragana Dorian 2019. Uragan Allen je 1980. dostigao 190 mph (oko 305 km/h), ali ne u trenutku kada je stigao do kopna.
Obično, kada veliki uragani dostignu određenu jačinu, vjetrovi u njihovom središtu postanu toliko intenzivni i topli da se unutrašnji dio tzv. očnog zida urušava i formira novi, veći – proces poznat kao ciklus zamjene očnog zida, objašnjava McNoldy. To obično privremeno oslabi oluju.
Melissa je pokazivala znakove da će ući u taj ciklus, ali to se nije dogodilo, rekli su McNoldy i Klotzbach.
Još jedno neobično ponašanje bilo je to što je Melissa duže vrijeme stajala uz obalu planinske Jamajke prije nego što je ušla u unutrašnjost. Obično planinski tereni oslabe oluje – ali ne i Melissu.
„Bila je pored velikog planinskog ostrva, a kao da nije ni primijetila da je tamo“, rekao je McNoldy.
Topla voda je gorivo za uragane – što je voda toplija i dublja, to oluja može više ojačati. Međutim, kada oluja dugo miruje nad jednim područjem, obično izvuče hladniju vodu iz dubina, čime se smanjuje energija. Ali to se nije dogodilo Melissi, kaže Bernadette Woods Placky, glavna meteorologinja organizacije Climate Central, koja proučava klimatske promjene.
„Nevjerovatno je koliko je gotovo bez prepreka nastavila jačati“, rekla je Woods Placky. „Ovo je imalo dovoljno tople vode na velikim dubinama i jednostavno je nastavilo.“
Topla voda podstakla rast
Melissa se brzo intenzivirala tokom pet uzastopnih šest-satnih perioda, dostižući ekstreman nivo jačine, rekao je McNoldy. Potom je dodatno ojačala za još 56 km/h, što je, prema njegovim riječima, „izvanredno“.
„Dok su stizala nova ažuriranja, samo bi vam se želudac stegnuo“, rekla je Woods Placky. „U ponedjeljak ujutro smo u timu gledali kako brojke skaču – 175, zatim 185 milja na sat (282, 298 km/h). To je bila eksplozija.“
Jedan od ključnih faktora bila je izuzetno topla voda: pojedini dijelovi okeana ispod Melisse bili su 2°C topliji od prosjeka za ovo doba godine.
Prema analizama Climate Centrala, voda je bila 500 do 700 puta vjerovatnije toplija od normalne zbog klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem.
Brza analiza uragana kategorije 5 u proteklih 125 godina pokazala je veliki porast njihovog broja u posljednjoj deceniji. Od 2016. do 2025. zabilježeno je 13 uragana te kategorije – uključujući tri ove godine. Prije toga, nijedna decenija nije imala ni dvocifren broj takvih oluja. Oko 29% svih uragana kategorije 5 u posljednjih 125 godina dogodilo se upravo nakon 2016.
McNoldy, Klotzbach i Woods Placky napominju da su podaci o uraganima prije satelitske ere manje pouzdani, jer su se mnoge oluje nad otvorenim morem vjerovatno propuštale, a instrumenti su tada bili manje precizni. Ipak, većina klimatskih modela predviđa da će topliji svijet značiti više ekstremno jakih oluja, čak i ako njihov ukupan broj ne raste.
„Vidimo direktnu vezu između temperature vode i klimatskih promjena“, rekla je Woods Placky. „A kada ove oluje prelaze preko izuzetno toplih voda, to im daje dodatno gorivo da se brzo intenziviraju i dostignu nove nivoe.“