ADVERTISEMENT

Njegovo ime, kao pape, a to je Lav XIV, je objavio kardinal protođakon Dominik Mamberti tradicionalnim proglasom "Habemus Papam" (Imamo papu).

Prevost je izabran u četvrtom krugu glasanja. To znači da je konklava završena ranije nego izbor pape Franje, koji je izabran u petom krugu.

Lav XIV

Prva velika odluka novog pape je izbor imena. To ime, ukorijenjeno u vijekovima crkvene istorije, signalizira agendu novog pape unutar i van Crkve. Naime, ne postoje zvanična pravila koja regulišu izbor imena – to je potpuno na njemu. Prema Aksiju, ime Lav XIV je znak da će težiti da bude povezano sa doktrinarnom jasnoćom i konzervativno orijentisanom odbranom tradicionalnih crkvenih učenja.

Istorija izbora imena papa

Prvi papa koji je promijenio svoje ime bio je papa Ivan II. 533. godine. Rođen je kao Merkurius, ali smatrao je da je ime rimskog paganskog boga neprimjereno za poglavara Katoličke crkve. Od tada je promjena imena postala ustaljena praksa, iako nije obavezna - u teoriji, novi papa mogao bi da zadrža kršteno ime.

Kako izgleda sam trenutak izbora imena?

Nakon što kandidat prihvati izbor, prije nego što bude proglašen papom pred javnošću, dekan Kardinalskog zbora (ili drugi nadležni kardinal) ga upita: "Kako želiš da te zovu?" Taj trenutak ostaje privatan, unutar prostora gdje se odvija konklava, a ime koje papa izgovori tada postaje njegovo službeno papinsko ime. Nakon toga, kardinal protođakon objavljuje javnosti "Habemus Papam" sa svim pripadajućim titulama i odabranim imenom.

Motivacija za izbor

Pape najčešće biraju ime u čast prethodnog pape, sveca, crkvenog reformatora ili kako bi poslali određenu poruku o pravcu u kojem žele da vode Crkvu. Neki primjeri uključuju:

Ivan Pavle I. (1978.) - uzeo je kombinaciju dvaju prethodnika, Ivana XXIII. i Pavla VI. kao simbol kontinuiteta.

Benedikt XVI. (2005.) - ime je uzeo u čast Benedikta XV. pape mira tokom Prvog svjetskog rata, i svetog Benedikta iz Nursije, zaštitnika Еvrope.

Franjo (2013.) - postao je prvi papa koji je uzeo Franjo, u čast svetog Franje Asiškog, naglašavajući skromnost, siromaštvo i obnovu Crkve. Time je poslao jasnu poruku o prioritetima svoga pontifikata.

Tradicija i kontinuitet

Papinska imena često ukazuju i na želju za kontinuitetom s prethodnicima. Na primjer, više od 20 papa nosilo je ime Ivan, a čak 16 papa ime Benedikt. Imena poput Grgur, Lav, Pio i Klement takođe su više puta korišćena.

Iako izbor papinskog imena nije normiran kanonskim pravom, njegova važnost je nesporna. Ime novog pape od samog početka daje snažan uvid u njegovu viziju Crkve i istorijske reference koje smatra ključnima za svoje poslanje.

Jedno ime nikad ne biraju

Postoji jedno ime koje nijedan papa nikada nije odabrao - Petar (lat. Petrus). To ime smatra se "zabranjenim" ili barem nedodirljivim iz poštovanja prema svetom Petru, prvom papi i apostolu kojem je, prema katoličkoj vjeri, sam Isus povjerio vođenje Crkve.

Buduće pape smatraju se Petrovim nasljednicima, ali ne i njemu jednakim. Uzimanje imena Petar moglo bi da se tumači kao pretenciozno ili kao pokušaj da se uspostavi jednakost s njim. Iako ne postoji formalna zabrana u kanonskom pravu, unutar Crkve je ustaljena praksa i tihi konsenzus da se to ime ne koristi iz duhovnog poštovanja i simboličnog razloga.