Nije iznenađujuće da Rafael Nadal nije mogao napraviti ni korak po terenu tokom posljednjih dana na finalu Davis Cupa, a da nije čuo zahtjeve za rukovanje ili zajedničku fotografiju.
A to su samo bili zahtjevi drugih profesionalnih tenisera, da ne spominjemo obožavatelje.
Značaj Nadalove penzije nije promaknuo nikome, ni unutar ni izvan sporta kojeg napušta sa 38 godina, nakon niza povreda, a pored svih uspjeha koje je postigao, njegovo najveće naslijeđe možda leži u načinu na koji je inspirirao druge igrače.
Šampion sa 22 Grand Slam titule i all-time velika ličnost ovog sporta, izgubio je posljednji meč svoje karijere dok je Španija eliminirana od strane Nizozemske u četvrtfinalu.
Posljednji igrač koji je naišao na Nadala i pobijedio ga 29-godišnji Botic van de Zandschulp, koji je trenutno 80. na svjetskoj rang listi.
Mnogi sadašnji igrači odrasli su gledajući Nadala, diveći mu se zbog njegove vještine — od snažnih forhendova s visokim topspinom, preciznih voleja i svega između, do njegove neumorne prirode, posvećenosti stalnom unapređivanju i, možda najvažnije, njegove skromnosti izvan terena.
On je postavio primjer drugima, od svojih savremenika Rogera Federera, Novaka Đokovića i Serene Williams, pa do članova narednih generacija, uključujući nasljednika Carlosa Alcaraza.