Rezultati ove studije bi na kraju mogli poboljšati način dijagnosticiranja i liječenja mentalnih stanja, posebno kod ljudi koji žive s više od jedne dijagnoze.
Prema novoj velikoj genetskoj studiji, različita mentalna stanja mogu imati mnogo više zajedničkog na biološkom nivou nego što su naučnici nekada vjerovali.
Istraživači sa Univerziteta Colorado Boulder i bolnice Mass General Brigham u Sjedinjenim Američkim Državama rekli su da bi nalazi ove studije mogli poboljšati način dijagnosticiranja i liječenja mentalnih stanja, posebno kod ljudi koji žive s više od jedne dijagnoze.
Studija je analizirala DNK više od šest miliona ljudi, uključujući preko milion ljudi kojima je dijagnosticirano najmanje jedno mentalno stanje. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od milijardu ljudi živi s mentalnim stanjima, prenosi Euronews Health.
„Trenutno dijagnosticiramo psihijatrijske poremećaje na osnovu onoga što vidimo u prostoriji, a mnogim ljudima će biti dijagnosticirano više poremećaja. To može biti teško liječiti i obeshrabrujuće za pacijente“, rekao je Andrew Grotzinger, docent psihologije i neuroznanosti na Univerzitetu Colorado Boulder i odgovarajući autor studije.
Tim je proučavao 14 psihijatrijskih poremećaja i otkrio da se većina genetskih razlika između ljudi sa i bez ovih stanja može objasniti sa samo pet širokih genetskih obrazaca. Ovi obrasci su povezani sa 238 genetskih varijanti koje utiču na razvoj i funkcionisanje mozga. Na osnovu ovih zajedničkih genetskih karakteristika, istraživači su grupisali stanja u pet kategorija.
Jedna grupa je uključivala poremećaje s kompulzivnim osobinama, poput anoreksije nervoze, Touretteovog poremećaja i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Druga je obuhvatala internalizirajuća stanja poput depresije, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja. Treća grupa se fokusirala na poremećaje upotrebe supstanci, dok je četvrta uključivala neurološki razvojni poremećaj poput autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću.
Bipolarni poremećaj i shizofrenija formirali su petu grupu. Studija je otkrila da je oko 70 posto genetskog signala povezanog sa shizofrenijom također povezano s bipolarnim poremećajem.
Ova dva stanja su tradicionalno smatrana vrlo različitim, a kliničari rijetko dijagnosticiraju oba kod iste osobe.
„Genetski, vidjeli smo da su sličnija nego što su jedinstvena“, rekao je Grotzinger.
Šta bi ovo moglo značiti za pacijente
Rezultati, objavljeni u časopisu Nature, dovode u pitanje dugogodišnju ideju da su stanja mentalnog zdravlja uglavnom odvojene bolesti. Umjesto toga, studija sugerira da su mnoga uzrokovana zajedničkim biološkim procesima.
Međutim, istraživači kažu da je prerano mijenjati način dijagnosticiranja stanja.
Istraživački tim se nada da će ovi nalazi informirati buduća ažuriranja Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje, priručnika koji širom svijeta koriste stručnjaci za mentalno zdravlje.
„Ovaj rad pruža do sada najbolje dokaze da možda postoje stvari kojima trenutno dajemo različita imena, a koje su zapravo vođene istim biološkim procesima“, rekao je Grotzinger.
„Identificiranjem onoga što je zajedničko ovim poremećajima, nadamo se da možemo smisliti strategije za njihovo liječenje na drugačiji način koji ne zahtijeva četiri odvojene tablete ili četiri odvojene psihoterapijske intervencije“, dodao je.
Studija je također istakla specifične biološke puteve povezane s različitim grupama stanja. Na primjer, geni koji utječu na ekscitacijske neurone, koji pomažu u prijenosu signala u mozgu, bili su aktivniji kod osoba s bipolarnim poremećajem i shizofrenijom.
Kod stanja poput depresije i anksioznosti, genetske varijante povezane s oligodendrocitima bile su češće. Ove specijalizirane ćelije pomažu u održavanju i zaštiti moždanih veza.
Čini se da neki zajednički genetski faktori utječu na razvoj mozga vrlo rano, čak i prije rođenja, dok drugi mogu igrati veću ulogu kasnije u odraslom životu.
Ovo bi moglo objasniti zašto se stanja mentalnog zdravlja često preklapaju.
Pregled iz 2018. godine otkrio je da više od polovine ljudi kojima je dijagnosticiran jedan psihijatrijski poremećaj kasnije dobije barem još jednu dijagnozu, a oko 41 posto ispunjava kriterije za četiri ili više tokom svog života.