Nedaleko od Ljubuškog, na jugu Bosne i Hercegovine je Humac, samostan i najstariji muzej u zemlji. Ovo zdanje spaja sakralno i svjetovno, prošlost i sadašnjost, živi arhiv, našeg identiteta.
ADVERTISEMENT
Na brdu Humac nadomak Ljubuškog, kuca duhovno i kulturno srce Hercegovine.
Više od vijeka i po, franjevački samostan stoji kao svetionik vjere, opstanka i neprekinute pismenosti. Franjevci su na ove prostore stigli još u 15. vijeku. Unatoč historijskim nedaćama, rušenjima i progonima, njihova veza s ovim krajem nikada nije prekinuta.
"Ovaj samostan ovdje na Humcu počeo se graditi 1867. godine i završio se 1869. zajedno sa crkvom starom koja je isto tako sagrađena 1870. godine tako da su fratri u samom periodu kad su ovdje započeli izgradnjom samostana, zapravo započeli svoj život", kaže Fra Miro Šego, gvardijan samostana.
U srcu samostana smješten je i najstariji muzej u Bosni i Hercegovini.
Arheološki muzej kod Ljubuškog, najstariji je muzej u Bosni i Hercegovini, osnovan je 1884. godine, čak četiri godine prije Zemaljskog muzeja, eksponati pokrivaju razdoblje od gotovo 16.000 godina, a stalne postavke vode posjetitelje od paleolita do kasnog srednjeg vijeka.
Najpoznatiji eksponat iz 12. stoljeća je humačka ploča, najstariji kameni natpis u BiH pisan mješavinom glagoljice i bosančice.
"Ona je zanimljiva zato što je njen tekst pisan spiralno, kreće od invokacije i onda tekst ide u krug i smatra se da je to pisano spiralno i da je ona vjerovatno bila dio oltarne menze", ističe Danijela Grbavac, kustosica franjevačkog muzeja i galerije Humac.
Kroz četiri zbirke, muzej čuva i prahistorijsku ogrlicu koja je stara 14 hiljada godina, statutu ilirske boginje, blago rimskih legionara. Među brojnim dragocjenostima posebno mjesto zauzima i minijaturni kip boga Merkura.
"Sam taj kipić je jako zanimljiv, iako je visok dva centimetra. Detaljno se vidi obrada vreće blaga koju drži u svojim rukama", dodaje Grbavac.
Zanimljiva je priča i o balzamariju, takozvanom čuvaru suza.
"Priča kaže da su ti balzamariji služili za čuvanje suza kada su vojnici odlazili na vojne pohode njihove žene su u te balzamarije i onda nakon što su se oni vratili bi to gledali i ona žena koja bi imala više nakupljenih suza znači da joj je on više falio, da je više plakala za njim", kaže Grbavac.
Od praistorijske ogrlice, preko rimskih suza, pa sve do franjevačke pismenosti – Humac ostaje neprolazni svjedok vremena. Mjesto gdje historija ne spava, već živi i priča priču o opstanku na hercegovačkom kamenu.