Naučnici su, koristeći umjetnu inteligenciju, otkrili 73 do sada nepoznate vulkanske kaldere skrivene na dnu okeana. Ovo otkriće, koje više nego utrostručuje broj poznatih podmorskih kaldera, moglo bi biti ključno za procjenu budućih vulkanskih opasnosti.
ADVERTISEMENT
Istraživanje je predvodio tim vulkanologa na čelu s Andreom Verolinom sa Univerziteta Paris-Saclay u Francuskoj.
Većina vulkanske aktivnosti na Zemlji odvija se ispod površine mora, gdje se tektonske ploče neprestano pomjeraju, sudaraju i podvlače jedna pod drugu. Iako je većina tih erupcija relativno blaga, povremeno dolazi i do znatno snažnijih izljeva.
Na mjestima takvih erupcija mogu nastati kaldere – velike udubine nalik kraterima koje nastaju kada se tlo uruši u ispražnjenu magmatsku komoru vulkana. Neke su odavno neaktivne, dok druge mogu ukazivati na vulkanske sisteme koji bi se mogli ponovo aktivirati.
Podmorske kaldere mogu izazvati snažne erupcije, cunamije, udarne valove i oslobađanje ogromnih količina pare. Erupcija podmorske kaldere Hunga Tonga-Hunga Haʻapai u Kraljevini Tonga 2022. godine poslužila je kao ozbiljno upozorenje. Izazvala je atmosferske valove pritiska koji su dosegnuli svemir, cunamije koji su se proširili na velika područja te materijalnu štetu hiljadama kilometara od mjesta erupcije.
S obzirom na to da je prije ove studije bilo evidentirano manje od 30 podmorskih kaldera, naučnici su raspolagali vrlo ograničenim podacima.
Kako bi popunili tu prazninu, Verolino i njegove kolege prilagodili su algoritam koji je prvobitno razvijen za otkrivanje udarnih kratera na Marsu. Primijenili su ga na batimetrijske karte, koje prikazuju reljef morskog dna.
Algoritam je u početku označio 87.435 mogućih formacija. Nakon primjene niza filtera i ručnog pregleda preostalih kandidata, istraživači su suzili izbor na 78 vjerovatnih kaldera. Među njima je bilo i pet ranije poznatih, što je potvrdilo uspješnost metode. Time je tim otkrio još 73 nove, potencijalne kaldere.
Otkriće je pružilo i novi uvid u mjesta na kojima se podmorske kaldere najčešće formiraju. Osam novih struktura nalazi se na srednjooceanskim hrptovima, odnosno na granicama tektonskih ploča.
Devet ih je identificirano u vulkanskim lukovima, dok je čak 61 pronađena unutar tektonskih ploča, primjerice u lancima podmorskih planina, a ne na njihovim granicama. Istraživači su posebno izdvojili sedam novootkrivenih kaldera kao važne ciljeve za buduća istraživanja. Njihova lokacija, dubina mora i oblik ukazuju na to da bi mogle biti ključne za bolje razumijevanje opasnosti koje predstavljaju podmorski vulkani.
U radu nije procijenjeno da li su novootkrivene kaldere trenutno aktivne. Međutim, nedavne studije pokazuju da se čak i vulkani za koje se smatralo da su ugašeni mogu postepeno puniti magmom i ponovo postati aktivni. Zbog toga je važno znati gdje se takve lokacije nalaze kako bi one koje predstavljaju najveći rizik bile detaljnije istražene.
„Naš skup podataka popunjava veliku prazninu u dosadašnjim opažanjima i pruža ponovljiv i nadogradiv okvir za karakterizaciju podmorskih vulkana, naglašavajući potrebu da budu uključeni u buduće globalne procjene vulkanskih opasnosti“, navode istraživači.
„Naš cilj nije napraviti potpun globalni popis, već uspostaviti transparentan i ponovljiv okvir koji pruža pouzdanu bazu podataka, a koja se može proširivati kako budu dostupne batimetrijske karte veće rezolucije i nova istraživanja“, zaključuje se u radu objavljenom u časopisu Communications Earth & Environment.