Vještačka inteligencija moćan je alat široke primjene koji se može koristiti u svim segmentima poslovanja, no ono što je najvažnije, kako i ko ga koristi, te kada on prerasta u zloupotrebu. Da li je vještačka inteligencija već uticala na smanjenje radnih mjesta u određenim sektorima i trebaju li pojedine profesije biti u strahu od nje? O tome smo razgovarali sa profesorom Seadom Delalićem sa PMF-a Univerziteta u Sarajevu.
Koliko su već vidljive promjene na tržištu rada kada je u pitanju umjetna inteligencija? Od toga da li je već u nekim sektorima smanjeno poslovanje, smanjen broj zaposlenih, do toga kada se koristi AI kao alat za olakšanje poslovanja?
Pa vještačka inteligencija, mislim da nije nešto što se više može ignorisati generalno u svijetu i već isto tako i u našem društvu.
Međutim, isto tako mislim da je sam način primjene dosta kompleksniji od onoga što ljudi, dakle, podrazumijevaju. Nekada brojke ne mogu da se svedu na to da li je određeno zanimanje manje ili više, nego mislim da je srž svega što većinu zanimanja koja danas imamo - AI je ušao u to sve i mijenja način na koji se određeni poslovi rade. U nekim poslovima to znači i da je manji obim posla, ali isto tako znači i da se mijenjaju odgovornosti koje ljudi imaju i sama uloga čovjeka u tome.
Poslovi su se mijenjali kroz čitavu historiju, ali je jako važno, naravno, da se prilagođavamo čitavom tom svijetu i da tražimo svoje puteve.
Treba li neka zanimanja da budu u strahu da će ih zamijeniti umjetna inteligencija?
Pa ne mogu lagati da kažem da apsolutno ne utiče na broj radnih mjesta, na potrebu na kraju krajeva za nekim radnim mjestima, međutim, isto tako treba čovjek biti malo optimističan i reći da je i dalje ogroman broj radnih mjesta i stvari koje zahtijevaju ljudsko prosuđivanje. I da i vrlo često, u suštini, može da osobu koja zna svoj posao učini mnogo efikasnijom i mnogo boljom u odnosu na to kako će se nositi bez toga.
Tako da, po mom nekako viđenju, najugroženiji su oni koji ignorišu pristup, a i osjećaju potrebu da odbijaju upotrebu u toku svakodnevnog rada. Osobe koje na ispravan način nauče da koriste taj alat, mislim da će vrlo lijepo moći da se uklope u čitavu budućnost.
Koliko je važno u tom slučaju postaviti granicu između toga kada je upotreba umjetne inteligencije kao koristan alat i s druge strane kada prerasta u zloupotrebu?
Odlično je to što ste rekli da je vještačka inteligencija alat.
Dakle, to je jedan od alata koji danas imamo u svijetu i kao i svaki drugi alat možete koristiti za vrlo lijepe svrhe, ali isto tako i za loše. Čak šta više možete imati jedno te isto rješenje koje može da napravi štetu ljudima, ali isto tako i za neke vrlo korisne stvari. Tako da tu mislim da je primarno na nama ljudima na koji način ćemo to ograničiti. Evo, uzmite primjer oružja, uzmite primjer noža, uzmite primjer bilo kojeg alata, možete ga koristiti na različite načine i u suštini nije sam alat koji definiše svrhu, nego upravo način na koji ljudi koriste to. Tako da to je nešto što jednostavno trebamo definisati. Prvo, interno, samim sa sobom, onda naravno i sa internim kompanijama, pa na kraju krajeva i u kompletnom društvu.
S druge strane koji su to rizici - kao što zanmo, nije svaki odgovor zapravo pouzdan odgovor?
Možda je po meni najveći rizik, neispravna upotreba od strane ljudi, gdje ljudi uvide veliku moć tog alata, ali ne vide mane koje svaki alat tu ima. I onda u suštini dolazi do nekih upotreba koje postaju nekontrolisane, koje daju jako loše rezultate, daju upravo nepouzdane odgovore i sve ono što ne treba.
Ali možemo nabrojati i vrlo lijepe i pozitivne primjere upotrebe vještačke inteligencije, gdje je pomogla da se određeni posao jednostavno napravi takvim da ljudi više uživaju u njima, da riješi one neke mukotrpne dijelove poslova, da ljudima omogući više vremena za rasuđivanje, za neko kritičko razmišljanje i sl. To ljudi vrlo često zanemare, specijalizirani alati na koje smo se dijelom već navikli, a utiču na čitavo društvo od toga da nam biraju filmove, muziku koju ćemo slušati, sadržaje, vijesti koje čitamo po društvenim mrežama - sve to spada u vještačku inteligenciju i zaista mijenja jednostavno čitav svijet.
A da ne govorimo o tim nekim momentima sigurnosti, spašavanja u slučaju nepogoda, zaštite, ljudi i sl.
Ali ipak, ono što je važno glasiti, ne može zamijeniti pravog profesionalca, pa u tom slučaju često svjedočimo da ljudi sebi dijagnoze postavljaju putem umjetne inteligencije, ukucavajući svoje simptome. Koliko je to zapravo opasno u tom segmentu zdravlja?
Pa mora biti iskren, zna biti korisno iz prostog razloga što može alarmirati ljude da odu pravom stručnjaku, koji kasnije može da reaguje kako je prikladno. Naravno, apsolutno je besmisleno razgovarati o tome da trebaju ljudi sami sebi lijekove ili dijagnoze u potpunosti uspostavljati, ali da može nekako dati neke indikacije da nešto bi trebalo dodatno kontrolisati, ali naravno onda otići stručnjaku.
To je, pomenem, nekako varijanta način na koji ja iskren da koristim te alate, ali apsolutno to ne znači da trebaju da mijenjaju čitavu priču, jer opet ponavljam, to je alat i ako ga smjestim u ruke ljudi koji ne znaju na koji način i ne znaju samu tu domenu, onda može da bude vrlo opasan alat, tako da može da izazove mnogo neželjenih posljedica
Smatrate li da možda korištenje umjetne inteligencije treba zakonski uobličiti?
Pa to je nešto o čemu se jako puno priča. Međutim, vještačka inteligencija ima jako puno problema na koji način se to može uopšte regulisati i mislim da je prva stvar na koju stvarno trebamo raditi, jeste ljudska svijest i svijest u društvu i edukacija društva, primjenama, koristima, mogućnostima same oblasti, da ovaj pravni dio opet će doći vremenom, međutim, mnogo, mnogo je teže nego, ne znam, kao za neki standardni softver, jednostavno zabranite neke opcije i sl.
Ovdje je to puno teže kontrolisati jer ljudi imaju ljudsku prirodu i na kraju krajeva je da traže prečice do nekih načina koji njima odgovaraju, tako da mislim da će to biti onako poprilično duga i vrlo, vrlo ozbiljna borba, ali na nama je da riješimo sa sobom što možemo.