U tišini travničke mahale Zenjak, u kući porodice Antunović, 9. oktobra 1892. godine rođen je Ivo Andrić, pisac koji će iz malog bosanskog grada ponijeti priče do svjetskih visina. Djetinjstvo je dijelom proveo u Višegradu, školovao se u Sarajevu, a znanje brusio širom Europe, od Zagreba do Beča i Krakowa.
Prve stihove i priče objavljuje još kao gimnazijalac, a potom, kroz diplomatiju i putovanja, skuplja sudbine, likove i historiju Balkana u snažne književne slike. Tokom ratnih godina nastaju njegova najznačajnija djela, Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica, romani koji će ga vinuti među najveće pripovjedače 20. stoljeća.
Krunu stvaralaštva dobija 1961. godine u Stockholmu, gdje mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, priznanje za opus koji je lokalno pretvorio u univerzalno. I danas, Andrić ostaje jedini nobelovac s prostora bivše Jugoslavije, pisac koji je iz Bosne ispisao priču razumljivu cijelom svijetu.
Reportažu pogledajte na našem YouTube kanalu.